20. 11. 2011.

Rammstein: Samo rock bend ili ipak neonacisti?

U jeku rasprave o neonacizmu u Nemačkoj, ponovo je u središte zanimanja došao bend Rammstein. Postavlja se pitanje da li se oni samo poigravaju nacističkom estetikom ili su i sami neonacisti?
Izvor: Deutsche Welle

Otkako je 1994. godine osnovan istočnoberlinski bend Rammstein, gotovo da nije prošla ni jedna godina, turneja ili album, a da se polemike oko ovog muzičkog sastava nisu uvek iznova razbuktavale. Jesu li se bivši punkeri nazvali prema vojnoj bazi Rammstein u kojoj se dogodila vazdušna nesreća? Poigravaju li se oni u video filmu „Stripped“ s estetikom nacističke Nemačke ili su i sami neonacisti? Ili je samo reč o bendu kojeg mediji ne žele da razumeju? - Ne volimo kopije. Želimo da budemo originalni. Ima jedna tako lepa indijanska izreka: 'Kada hodaš tuđim stopama, ne ostavljaš tragove', kaže Paul Landers, gitarista Rammsteina. On i njegov bend ostavili su tragove. Kao najpoznatiji predstavnik „Nove nemačke žestine“ (Neuen Deutschen Härte), mešavine elektronske muzike i heavy metala, Rammstein je tokom godina postao nemački muzički izvozni proizvod broj jedan. Više od 15 miliona prodatih albuma širom sveta, više od 300 međunarodnih nagrada.
Ali, nevolje zbog njihovih nastupa i tekstova prate ih još od samog početka. - Uvek smo se pravili kao da je Nemačka jedna potpuno „normalna“ zemlja, zemlja kao svaka druga, kao na primer, Mađarska. Ali nije. I morali smo to da prihvatimo. Bio je rat, bilo je to vreme o kojem se nije govorilo. I bavimo se time u nedogled, priča Paul Landers.

Oni žele da moje srce bude na desnoj strani,
ali kad sam pogledao sam, otkrio sam – ono udara levo…“ *
* Citat iz pesme „Links Zwo Drei Vier“ sa albuma „Mutter“
Bomba od šest komponenata

Rammstein su postali poznati široj publici filmom Davida Lincha „Izgubljeni autoput“ („Lost Highway“). U potrazi za rediteljem za njihov prvi video-spot, članovi benda poslali su svoj prvi album svim filmskim stvaraocima koje su znali iz bioskopskih filmova. Linch nije režirao njihov spot, ali je zato pesma „Udaj se za mene“ („Heirate mich“) propraćena scenom nasilnog seksa. Onaj ko u tekstovima traži provokativne sadržaje, taj će ih i naći: ubistvo majke, incest, sado-mazohističke alegorije, krv i trulež… Ali tu je i teška, i na morbidan način lepa romantika. Muzičari od osnivanja odbijaju da govore o svom umetničkom konceptu, ali nema albuma bez negativnog odjeka u medijima: „to su silovateljske fantazije... veličanje nasilja... „. No, usprkos svemu, Rammstein ostaje Rammstein. Umesto da popuste pod pritiskom medija, nastavljaju s urnebesom. Paul Landers kaže da drugačije ne ide: - Većina ideja je najčešće provokativna. Mi smo bomba od šest komponenata. Pojedinačne komponente su još i u redu, ali kada se spoje, dolazi do hemijske reakcije i tada se sve dešava.



Ljudožderi, Leni Riefenstahl pa porno film...

Rammstein je najpopularniji nemački bend u inostranstvu. Japanci pevaju njihove tekstove na nemačkom od reči do reči, stadioni u Latinskoj Americi su prepuni, a vole ih i Amerikanci. Gotovo da ni jedna nagrada „Gremmi“ nije prošla barem bez nominacije. U međuvremenu je bend naučio kako treba da postupa s nemačkim medijima. Članovi, pa tako i pevač Till Lindemann u potpunosti odbijaju da razgovaraju s nemačkim novinarima. Poslednji album „Ljubav je za sve nas“ („Liebe ist für alle da“) objavljen je 2009. i  ponovo je izazvao šok. Posle ljudoždera Armina Meiwessa i estetike filma „Olimpija“ Leni Riefenstahl, na programu je bio porno. Zajedno s kultnim rediteljem Jonasom Akerlundom bend je snimio singl „Pussy“, pornografski film u jednom berlinskom klubu. Prosta, naivna provokacija? Paul Landers kaže: - Nemam nikakvu lukavu teoriju o tome zašto smo od pornića napravili video. To smo učinili iz gluposti. Ali kako to zvuči u intervjuu? Mi smo dovoljno glupi da to učinimo.




Na crnoj listi

Savezni zavod za ispitivanje medijskih sadržaja koji ugrožavaju mlade stavio je poslednji album Rammstein na crnu listu. Bivša savezna ministarka za porodicu Ursula von der Leyen lično je predala tužbu. Sadistička fantazija „Nanosim ti bol“ (Ich tue dir weh“) i nekoliko slika na omotu su ih uznemirili. Još od 1987. nikada nije bio kompletan album nekog benda stavljen na crnu listu, ali čitav taj postupak samo je doneo reklamu berlinskom bendu. Svetska turneja koja je usledila bila je rasprodata, a vrhunac je bio koncert u New Yorku, kada je za samo pola sata prodato svih 12.000 karata.



Нема коментара: