26.03.2013.

Piše veličanstveni Elvis J. Kurtovich: Uvijek je bilo bezveze


Misimović odličan. Dvije asistencije kod golova Džeki i jedna asistencija Ibiševiću!
Izvor: Radio Sarajevo

Ovo je bila prva i ujedno jedina provala u današnjoj veoma serioznoj kolumni. Onaj ko očekuje provale bolje da odmah ode na neki web site koji je specijaliziran za provale (a oni se obično zovu smehoteka.org, nasmejteseivi.net ili hahaha.com).

Cijenim da sam konkretno počeo kolumnu, bez nepotrebnih lirskih opisa i dramskih patosa (laminata!). Idemo dalje.

Bio na koncertu Olivera u Zetri! Opet dobio džaba karte, ali nije ni izbliza bilo gospodski kao na koncertu Diva! Šta ti vrijedi VIP, šta ti vrijedi što si došao pola sata ranije, kad opet moraš da se guraš kao stoka da bi ušao! Katastrofa na ulazima!

I jedva nekako sam ušao, sjeo blizu bine i premijera Federacije... Naštelio se da gledam Olivera... Kad mali problem! Pogolemi radnik obezbjeđenja stade između nas i Olivera i ostade tu cijeli koncert! Naše molbe da se skloni nisu uvažene. Nije smio da se skloni s radnog mjesta, pokvario nam je merak, mada moram priznati da je bilo humora kada su nemoćna raja navalila da ga slikaju, a on da pozira...

Nisam ljubitelj pametnih telefona, nisam ljubitelj slikanja koncerata, ali za svoje čitatelje sam ipak morao sa "običnim" mobitelom snimiti kako je to izgledalo:

No šta je tu je, muzika je bitnija od pogleda... I tako pjeva nama Oliver, uživa i on, uživamo i mi... Posmatram tu neku sarajevsku "višu srednju klasu". Ja sam stari roker i sve mi je malko šega... Ipak mi je lijepo, pjevam...zabavljam se...

Od pjesama - željno čekam Ćesaricu, da iz sve snage zapjevam, da me pukne emocija... I desi se nešto čudno. Pojavi se emocija kad je nisam očekivao. Neka tajna veza sa Oliverom, koju sam potpuno zaboravio. Jesmo li bili gladni dok smo pisali tekst? Jedna stara Oliverova pjesma koju je izveo na koncertu, podsjeti me što to bješe:

Tema današnje kolumne, dragi posjetioci portala je: Uvijek je bilo bezveze!

Neke stvari su nekad bile bolje, neke danas... Ajmo, za promjenu, danas o nečemu što je bilo gore u "stara dobra vremena".

Ljubiteljima muzike je danas hiljadu puta sve lakše i jeftinije nego nekada! Sada, kada imate bezbroj mogućnosti da skoro svaku pjesmu nađete na internetu, dozvolite da se prisjetim dana kada je moja malenkost odrastala (i bila i fizički malenkost.).

Ovako je izgledao moj jedini "prozor u muzički svijet", naš radio marke Kosmaj:


Nikada se nije kvario (navodno je bio iz one prve serije "sa Philipsovim dijelovima, a naši su samo napravili kutiju i sklopili") i mogla se pristojno čuti samo jedna stanica.

Radio Sarajevo.

Na srednjim talasima.

Moglo se naveče čuti gomila stanica, ali po danu, još ako je bio mutan dan, na mjestu gdje su obično bili Beograd, Zagreb, itd, daleka stanica bi se čula tako loše da nikakvo slušanje muzike nije dolazilo u pitanje. Možda samo slušanje prenosa utakmice je vrijedilo trpljenja krkljanja i prekida...

Naravno, mlađim slušateljima treba napomenuti da imena stanica napisanih na skali (London, Hilvesrum, Skopje...) veze nisu imale sa stvarnim stanicama koje bi tamo nalazili... :)

U neko vrijeme pojaviše se i radio stanice na ultra-kratkim talasima. Opet samo Radio Sarajevo se čuje, ali je bolji zvuk, ali ima i Sarajevo 2 i 3, Sarajevo 202!!!

Pojaviše se i kasetofoni u isto vrijeme. Idealan izbor za slušanje radija, snimanje muzike sa radija ili gramofona je bio uređaj koji se zvao radio-kasetofon. Početak je 70-ih i većina stanovništva može sebi priuštiti samo ovakve mono uređaje, mada postoje već i stereo radio-kasetofoni. I danas zadrhtim kad se sjetim sreće kada je Grundig ušao u našu kuću. Ovo je bio radio koji bi odmah zasvirao kad bi se upalio, za razliku od Kosmaja kome su se prvo trebale zagrijati lampe.


I tako...raspisao se ja o koncertu Olivera, o starinama Kosmaju i Grundigu, već mi se i spava (valja predati "kolumnu u štampu"), a nisam ni blizu zaključka "zašto je uvijek bilo bezveze".

Vaš bezvezni kolumnista će vam, kad malko odspava i odmori, u idućoj kolumni objasniti kako i zašto je sve i nekada bilo bezveze - kao i što je danas, i kukavički završiti ovu kolumnu na mizeran način:

------NASTAVIĆE SE-----

Нема коментара: