07.02.2012.

Piše veličanstveni Elvis J. Kurtovich: Vlak u snijegu

Vjerni slušatalji Radio Sarajeva sigurno su primijetili da se zbog elementarne nepogode nisam izvukao od rada za vikend. Vjerovatno zamišljate vašeg odvažnog muzičkog urednika kako u snijegu visine metar i nešto pravi prtinu od Koševa ka gradu nepokolebljivo spreman da podigne moral svojih slušatelja sa "Tereza Kesovija weekendom"
Izvor: RadioSarajevo

Ali nije bilo tako...:)

U petak sam zaglavio u kafani, i kad sam vidio da je preteško doći do kuće, uvalio sam se na spavanje kod jarana koji živi dvije zgrade daleko od radija... Iskreno govoreći - da se nisam napio u petak, možda u subotu ne bih ni došao na posao...
Neki ljudi su stvarno imali traumatične trenutke. Gledam snimke dramatičnih trenutaka koje su preživjeli zavijani putnici i prisjećam se avanture koju sam preživio i noći provedene u zavijanom kombiju. Bilo je to prije petnaestak godina. Naša grupa je imala nastup u Splitu. Zima je bila, super da malo odemo do mora... Dio ekipe otišao je dan ranije i javili su ostalima u Zagreb da je u Splitu sunce, lijepo, da šetaju rivom.

Mi ostali smo najnormalnije krenuli negdje oko podne sa kombijem koji je bio teretni sa dva reda sjedišta. Unutra nas 6 i oprema.Nismo primjećivali da su nam gume ćelave, da nemamo lance... Nikad prije toga nismo imali problema sa snijegom.

U to doba išlo se preko Knina. Više puta smo prije prolazili tuda i nismo očekivali da planinski dio ceste može biti tako opasan zimi. Čim smo ušli u taj planinski dio snijeg se intenzivirao i počeli su problemi. Proklizavali smo, zaglavljivali se, jednom nas je na kritičnom mjestu jedan kamion povukao uz pomoć "rude"...

I nakon 20 - 30 km teške borbe sa snijegom - beznadežno se zaglavismo. Akumulator nas izdade, mi stadosmo zaglavljeni na dijelu visoravni gdje je još bilo zavijanih auta, kamiona.

Ali još nije život u opasnosti, ima još auta i kamiona sa lancima koji prolaze, može ih se zamolit da nas povezu. No pitanje je: kako da siromašni muzičari i glumci ostave našu jedinu imovinu, kombi sa opremom u divljini i možda dođu kad se sve raščisti i vide da ničega više tamo nema?

Mali bubnjar Nećko (18 god) i ja ostajemo u kombiju, čuvat stvari, a ostali napuštaju mjesto gdje smo zatrpani i odlaze da se izvuku i traže pomoć. Ta noć u zavijanom kombiju koji više ne može da upali bila je gadna. Pišali smo u bocu od koka-kole, a od hrane imali smo pola vrećice grisinija..:)

Dolazi jutro, ništa se ne dešava satima. Dolazi i popodne... uskoro će opet noć.Opet noć u kombiju ili probijanje? Donosimo odluku – ajmo pješke! Nismo znali koliko ima do prvog mjesta ali ja sam garantovao Nećku da do Knina nema više od 30 km. Znamo da nema ni jednog mjesta prije...

Još imamo snage - ići ćemo putem, snijeg je prestao, male su mogućnosti da upadnemo u mećavu i poginemo. Idemo tako po cesti, sve se čini dobro... I gledamo u oblake. Šta ako ponovo zaspe? Šta ako upadnemo u nevrijeme? Momci pošli u Split, slabo obučeni... (Poslije smo saznali da je bilo i mrtvih taj dan.)

Idemo, hodamo..Nigdje nikoga... I nakon 2-3 sata hodanja - naletimo na grtalicu koja raščišćava put! Bila je to prva zima nakon operacije "Oluja" i vozač nam je tražio da pokažemo dokumente jer kako nam je rekao "Još ovdje ima odmetnika, šta ja znam ko ste..." Kad smo našli svoju raju u jednom kafiću u Kninu oni su vrištali od sreće!

Kakve su se njima crne misli u glavi motale svo to vrijeme! Plus loše vijesti sa terena, glasine... Vrijeme je to bilo "prije mobitel revolucije". Bila je takva grozna situacija na terenu da je i vojska krenula sa tenkovima da spašava ljude!

I danas kad vidim Nećka na ulici, požalimo se jedan drugom na "guravu aktuelnu situaciju" ipak se nasmijemo na kraju i kažemo - kad smo ono preživjeli kad smo bili zavijani, a mislili smo da nam se nakon rata ništa loše neće desiti... Krenuli momci u Split, da se malo prošetaju lagano obučeni rivom...

Neće ni ova kolumna završit bez pjesme!

Svima onima koji pozitivno gledaju na stvari, koji su izašli da očiste snijeg ispred svojih zgrada i radnih mjesta, svim radnicima koji su savjesno radili svoj posao, svima onima koji su pomagali pomenutima, svim onima savjesnim građanima koji drže smeće na balkonu i čekaju da krene odvoz a ne bacaju ga pored kontejnera punih snijega... preporučujem da pogledaju ovaj insert.

Iz filma je "Vlak u snijegu". Snimljen je po istoimenom romanu Mate Lovraka iz 1931. godine koji je tada bio mlad učitelj i napisao ovaj roman za djecu inspirisan stvarnim događajem.


P.S.

Autor pjesme je Arsen Dedić! :)

Нема коментара: