Glas.ba
Tokom dosadašnje četiri godine, koliko već traje ovaj jedinstveni izbor, i publika i muzička struka jednako ocjenjuju: navedena
Fadil Redžić će biti gost emisije '100 vječnih' na valovima RSG-a u petak 29. 10. od 21 sat te će i on predložiti nekoliko pjesama drugih autora i izvođača koje smatra vječnima. No, također, otkriva i pojedine zanimlnjive detalje iz karijere Indexa.
* Počnimo s tvojom famoznom pjesmom 'Bacila je sve niz rijeku'. Je li bilo ko iz Indexa ili vašeg okruženja vjerovao da će postati toliko slavna?
Redžić: Ma, ne! Pjesmu sam ja, zapravo, uradio onako usput, kada sam bio na turneji sa Ambasadorima, jer su Indexi pauzirali zbog Bodinog i Davorovog služenja vojske. Kada smo se okupili, ona je bila jedna od prvih koju smo snimili. Ali, mi smo to čak stavili na B-stranu singla. Više smo vjerovali u Bodinu 'Pogrešan broj'. Ali, eto, neke pjesme same sebi izbore mjesto bez obzira šta autori i izvođači mislili o njima.
* Koja pjesma Indexa je tebi osobno najdraža?
Redžić: Možda mi je od 'Bacila je sve niz rijeku' čak i draža 'Balada', koju smo Bodo i ja napravili u pauzi nekog festivala Vaš šlager sezone (godine 1972., op.a.). Možda mi je, u stvari, to naša pjesma broj jedan...
* Vratimo se na početak tvoje karijere. Vi Redžići ste postali pravi klan basista, Zoran u Bijelom dugmetu, ti u Indexima, a evo sada je i tvoj sin Zlatan vrlo cijenjen jazz basista u Americi. No, počeo si kao solo gitarista...
Redžić: Jesam, svirao sam najprije solo gitaru. Napravili smo bend u Sarajevu, Željko Bebek, Zoran, Vladimir Borovčanin i ja i svirali smo Shadowse. Sjećam se da smo prve gitare sami napravili, izrezali ih iz daske, a bio je neki Branko iz male radionice 'Lira' za opravku instrumenata i on nam je napravio one kote. Nije to bio neki zvuk, magnete smo pravili iz telefonskih slušalica u govornicama. Bilo je u to vrijeme nekih govornica u Sarajevu koje su bile gluhe i nijeme, ha, ha, ha.... ali bar nije bilo uzalud.
* I kad prelaziš na bas?
Redžić: Kad me je Bodo pozvao da uđem u njegove Lutalice prešao sam na bas. On je bio gitarista, Vojo Šimšić na bubnjevima, ritam je svirao Slobodan M. Kovačević, onaj što je kasnije bio u Pro artama i onda osnovao grupu More u Splitu, a pjevao je Cojo Vidović. I dobro je to bilo... bilo mi je nekako čak i žao kad smo prešli u Indexe, Bodo i ja.
* Osim što je bio priznat kao jedan od najboljih gitarista u ovim krajevima, Bodo je bio i vrstan slikar, a malo je ko znao za taj njegov hobi.
Redžić: Ja pojma nisam imao da je on bio slikar!!! Tolike godine smo proveli skupa, a prvi put sam za to saznao na promociji knjige o nama, kada sam vidio izložbu njegovih radova. Stalno se pitam kako je moguće da taj svoj talent on nije htio prezentirati ranije. Da nikome nikada nije to ni spomenuo. A sigurno je mogao sa svojim slikama postići veliki uspjeh.
* Indexi su imali još jednu jedinstvenu osobu, Davorina Popovića. Svi kažu da on stvarno jeste bio poseban, ali bi bilo interesantno čuti tvoje mišljenje, zbog čega je Davorin bio jedinstven.
Redžić: Znaš, Davor je po prirodi bio jedan jako talentiran, spontan i društven momak, sa ogromnim šarmom, zbog čega je imao puno prijatelja. Čak nije imao kriterij, mogao je biti prijatelj i sa poznatim političarima i sa sarajevskim šanerima... Možda je bio i previše elastičan... Ali, ta spontanost se odražavala i u njegovom pjevanju. Njegova emotivnost, posebno kad pjeva balade... događalo se ne jednom da na snimanju njemu krenu suze, a i nama zajedno s njim. Onda taj njegov talent... ja bih možda u pjesmi imao i drugačiju ideju, a on bi to malo pomjerio, ali ja nikada nisam poslije imao primjedbu.
* Na ovim vašim koncertima 'Indexi i prijatelji' gostuju brojni veliki pjevači, ali se često događa da, kada biraju šta će pjevati, ustanove da im neka pjesma nikako ne leži. A, eto, sve te pjesme Davoru su odgovarale.
Reždić: Znaš šta, Davor je možda nekad trebao biti izbirljiviji, možda je trebao utjecati na nas, reći 'Stani, ova vam pjesma i nije nešto, šta mi ovo uvaljujete'! On je bio jako muzikalan i s lakoćom je sve to odrađivao. Iako smo mu mi nekada nepotrebno davali preteške zadatke kad je intonacija u pitanju. Nama je neki rif na gitari bio važniji nego da se on komotno osjeća. Recimo u pjesmi 'Da sam ja netko', to smo snimili u d-molu, a na koncertima smo morali izvoditi u a-molu, što je jako daleko. Možda smo mogli to snimiti malo niže pa da i on s većom lakoćom tu pjesmu odradi. Ja tu krivicu prebacujem na nas, možda smo ga malo zanemarivali u tom smislu, previše teške zadatke mu zadavali... Ali, on je to odrađivao bez pogovora.
* Neobičan je detalj o čuvenoj 'Plimi' i jednoj greški u toj pjesmi...
Redžić: Ha, ha, ha... Da, godine su prošle od njenog objavljivanja i niko to nije primjetio, pa ni ja. Ali, jednom sam je čuo na radiju i odjednom čujem da Novković na klavijaturama svira mol umjesto dura. Kad sam nazvao Bodu, rekao mi je da zna za to, ali on i Eso Arnautalić kao producent o tome nisu govorili, jer je bilo nemoguće sve ponovo snimiti, a ionako nije utjecalo na pjesmu. Nekom greškom je jedan akord bio krivo šifriran i Novković je ispravno svirao ono što mu je bilo napisano, dakle cis mol umjesto cis dura. Olakšavajuća okolnost za producenta je što solo još nije bio snimljen, on je kasnije nadosnimavan, tako da ni on to nije odmah zapazio. Međutim, eto, niko se nije kasnije bunio, nikome nije smetalo...
* Neke će pjesme Indexa sigurno biti među 100 vječnih. A kad su drugi autori u pitanju, koji njihovi songovi su za tebe vječni?
Redžić: Odmah, na prvu - na mene je najveći utisak ostavila Korni grupa kad su na Zagreb festu izvodili 'Jedna žena'. Svi mi svirači tada smo ostali jednostavno, ono, paf. Sve nas je fascinirao Kornelije i to je jedna od najvećih rock pjesama svih vremena.
Dakle, koje sve izvođače i koje pjesme Fadil Redžić predlaže kao svoje kandidate u izboru '100 vječnih' slušajte u petak od 21 sat u programu RSG-a. Emisiju možete pratiti uživo i na internetu, na adresi http://100vjecnih.ba/sto/index.asp.
Нема коментара:
Постави коментар