15.05.2009.

Bjesovi - Bolje ti (PGP RTS, 2009.)

Četvrti studijski album gornjomilanovačke grupe Bjesovi pod nazivom "Bolje ti" pojavio se prije nekoliko tjedana na tržištu. Iako je snimljen još 2005.,nakon dugotrajne odiseje u potrazi za izdavačem, eto ugladao je digitalno svjetlo dana tek u proljeće 2009. godine pod licencom PGP (RTS)
Saša/Mikrofonija

Eh, Bjesovi, Bjesovi... Sjećanja mi naviru na autentičnu pojavu benda s jakim umjetničkim i konceptualnim izražajem koja pruža pravi pečat mračnih devedesetih. Dva lidera i vokala benda, Zoran Marinković i Goran Marić, imali su sjajne tekstove, odlične aranžmane i često samorazarajuće nastupe čime su odavno stekli kultni status među šarolikim krugom poštovalaca opusa i djela.

Drugi album (bezimeni) ili kasnije nazvan „Bjesovi“ jedan je od ključnih albuma devedesetih na ovim prostorima. Ništavilo.

Bend je bio i raspušten od kraja 1997. do 2000. godine, da bi jedan od lidera, slikar i multimedijski umjetnik Zoran Marinković, obnovio Bjesove sam, nastavljajući priču svojih unutarnjih nemira duše.

Album "Bolje ti" sadrži devet pjesama koje bi se muzički mogle generalno definirati kao gitarski crossover u rasponu od postrock i postgrunge zvuka do progresivnog metala. Kod ranijih Bjesova, a i ovih iz prve dekade 21.stoljeća, uvijek me fascinirao jednostavan početni riff oko koga se glazbeno slaže cijela priča i odnosi koji su prisutni u mjeri da je sviranje instrumenta uvijek u funkciji pjesme i benda, a ne teži nekom samoisticanju i exibiciji.



Početna "Ako te neko zna", donosi odličan riff, s fragmentarnim Marinkovićevim tekstualnim poslanicama,..."ako te neko zna veruj to sam ja, a ja sam sloboda izbora, ja te volim, ja znam početak i kraj, zatvori oči, srcem razmišljaj..."

"Faithnomorovski" početak za nabrijanog "Besnog psa" koji je kratak, jezgrovit, razarujući. Jedan od mojih favorita.

Ljubav... Riff i Marinkovićev spektar vokalnih metamorfoza od nazalnog, opuštenog do silovitog dovode nas do "Kad se ruke moje vezane razdvoje". S dugačkim gitarski solom na kraju i Marinkovićevim truizmom ponavljanja na kraju ."svim srcem svojim daj mi da te volim"...

Hamletovska "Istina" s upečatljivim senzibiltetom Marinkovićevog glasa i idejom da "..želim svoju mrtvu glavu u ruke uzeti, želim je tebi darivati i nestati, sve što želim je da živim ne više ja, nego da živi u meni istina..." otkriva refleksiju Marinkove svijesti, a sljedeća "Ko te vide taj se seća", postgrunge oluja, na specifičan način izmjenom vokalnih i instrumentalnih dijelova izražava sav svoj bijes.

"Izdaja" kao neka vrsta nastavka kultne "Vreme je" s drugog albuma, sporijeg ritma, s hipnotičkim ponavljanjem "...izdali ste me i šta još tražite od sebe, više ja ne mogu..'', do samorazaranja u extazi refrena " vreme da platim došlo je, svakom za sve što učini, u moje ime ili bez mene..."

Od "Hvala što postojiš", jedne stvari s klasičnijim heavy zapletom koja mi se glazbeno ne dopada, ali mi je interesantna zbog Marinkovićevog afektiranog vokala, na koju se nadovezuje tekstualna minijatura "Laku noć",koja ima početni ugođaj Morrisonove "The End", da bi kulminirala žestokim zapletom i refrenom, pa do završnog smirenja uz "Bolje ti", gdje Marinkovićev glas postaje vrlo bolećiv i senzibilan, Bjesovi daju zaokruženu sliku stanja srca i duše, unutarnje porive vezane za ljubav i osećaje na sebi svojstven, duboko proživljeni način.

Uz cd "Bolje ti", Zoran Marinković je preko svoje kuće "Bjesomar films" izdao i dvd s 10 video zabilješki (koji ponekad imaju i formu spota), čiji je materijal uglavnom vezan uz video snimke benda tokom svirki, putovanja, druženja, a u funkciji su pjesama s albuma. Kao posebni uradci se ističe spot za pjesmu "Laku noć", zatim "Ko te vide taj se seća" - posvećena Kurtu Cobainu, te "Izdaja" - crno bijelo kriziranje iz života narkomana.

Recimo da je ovaj bonus u vidu dvd-a ostao na razini jednog eksperimenta koji ubuduće treba biti uzdignut na višu razinu ukoliko Bjesovi žele postići veći i širi medijski efekt, osim uspomene za svoje najčvršće fanove i sebe.

Subjektivno rečeno, tekstovi možda i nemaju više toliku estetiku i dubinu kao nekad, a gledano glazbeno, niti neku aranžmansku raznorodnost (što je i privlačilo ljude različitih senzibiliteta bendu početkom 90-ih, a sada uglavnom gitarsku metal publiku), ali ipak, moram priznati, nakon preslušavanja albuma "Bolje ti" on kandidira po kvaliteti za jedan od albuma godine u Srbiji.

Naravno, za kompletan doživljaj Bjesove treba ovjeriti uživo.

Tu je istinski bijes.

Нема коментара: