"Živim od stare slave..."
Izvor: RadioSarajevo
No, vi, dragi posjetioci portala, dobro znate da se ne može živjeti od stare slave...pogotovu u zemljama u kojima se ne poštuju autorska prava...i da su to samo moje maštarije. Idemo na arbajt!
U današnjoj kolumni napravićemo iskorak od standardnih fotogalerija tipa "jesen na Koševu", "zima na Koševu" i iznenadit ćemo drage čitatelje koji očekuju da je nemaštoviti Elvis snimio i "proljeće na Koševu".
U pravu ste, naravno da sam snimio , ali sam ovaj put i napravio spot od tih slika uz staru pjesmu mog omiljenog pjevača Stjepana Jimmyja Stanića koja govori o ljubavi momka iz Fudzijame i djevojke iz Yokohame koja se rascvjetava poput japanske trešnje...
Kao dokaz da nisam podvalio slike od prošle godine uslikao sam plakate na kojima piše Plavi Orkestar i Zvijezda možeš biti ti! :)
Arsen Dedić i Mišo Kovač su totalno različiti kao umjetnici, a obojicu ih obožavam još od malih nogu. Ovih dana, na oduševljenje nas fanova, objavili su duet! Prvi put surađuju tek sada... I potpuno ih razumijem!
Kako godine prolaze, ljudi sve više osjećaju generacijsku i "zemljačku pripadnost"...
Hehe... S kim li ću ja snimiti duet pod starost?
Puno diskusija oko reality TV programa. Mislim da ljudi to preozbiljno shvataju.
Reality TV je priznata TV forma. Ima ih poučnih, zabavnih... Najgledanije su, kao i obično - šund i kič.
Stvari su jednostavne. Uvijek je bilo gluposti (u moje doba su se kritikovali "ljubavni vikend romani" i "novokomponovana narodna muzika" ). Ali bilo je i dobrih skupih serija tipa Otpisani , Malo misto, Aleksa Šantić.
Televizije više nemaju novca ni za kvizove, putopise, a kamoli za igrani program.
Od privatnih televizija, koje se bore za gledanost, ne može se očekivati da prave obrazovne emisije, dramske serije, da imaju emisije npr. za ljubitelje opere!? To treba da rade državne televizije, koje su u našoj, a i u ostalim zemljama u regionu - u krizi.
Slučajno ili namjerno?
Cijenim da neko namjerno uništava državne televizije.
Uništavanje državnih televizija slično je recimo uništavanju državnih željeznica i svega što je državno. Tako se daje prostor privatnom (često stranom) koncesionaru da drugorazrednim programom (reprize starih serija itd...) ipak ostvare neku gledanost. I naplaćuju reklame na osnovu te gledanosti. Kad je gledanost jedini kriterij "počinje ludnica" o čemu je davno snimljen film TV mreža.
Tu se radi o starom TV voditelju kome hoće da ukinu emisiju, i on pri kraju pretposljednje, vidno puknutih živaca, najavi da, kako nema više razloga da živi bez svoje emisije, planira na kraju te zadnje emisije da se ubije pred kamerama! I TV producenti, koji očekuju rekordnu gledanost te zadnje emisije (raju interesuje hoće li se on stvarno ubiti) umjesto da mu pruže pomoć i odvedu ga kod psihijatra (stvarno loše izgleda), PUSTE GA U PROGRAM ZBOG REKORDNE GLEDANOSTI...
Gledanost...
Kako je moj drug koji se time bavi slikovito rekao "sa stanovišta produkcije ja ću napraviti izvrstan film, posebno ako se gleda odnos uloženo - dobiveno! Snimiću čovjeka kome je pukla guma na autu. I on izlazi, vadi dizalicu, mijenja gumu, napuhuje rezervnu pomoću pumpe itd... Mada je u pitanju totalno neinteresantan film ON ĆE IMATI IZVJESNU GLEDANOST i, kako ništa ne košta snimanje, biće USPJEŠNIJI TV PROJEKT od sto puta skupljeg filma koji ima samo tri puta veću gledanost!?"
Reality programi: Prije par godina sam ponekad pratio Farmu pred spavanje. Evo kako.
Obično bih u tim kasnim terminima gledao emisije o životinjama. Ne baš veliko naprezanje za mozak. Posebno sam volio gledati jedan serijal o majmunima, gdje ih pratimo, upoznajemo... iz epizode u epizodu. Baš zanimljivo. Malo se tuku, pa se malo vole, pa se opet tuku. Vlasnici imanja, muž i žena sve to nam objašnjavaju. Mislim da se šou zvao Majmunska posla. Pa kad bi to završilo, ja bih obično šaltajući kanale naletio na Farmu.
I tako...gledam ja ljude...malo se tuku, pa se malo vole, pa se opet tuku... I skontam: DA SU LJUDI MNOGO INTERESANTNIJI OD MAJMUNA!!!
Bio sam na koncertu u Narodnom Pozorištu, gdje je kao gost Sarajevske filharmonije nastupio svjetski poznat bariton Željko Lučić.
U pauzi sam naletio na našeg kolumnistu Ahmeda Burića. Oduševilo me je njegovo lucidno zapaženje o tome kako je većini naših kulturnih i javnih radnika vrhunska želja da se druže i slikaju sa Halidom! Iskreno sam priznao da sam i ja takav, te da na internet stavljam filmove koji dokazuju da i mene Halid voli:
I završio se koncert. Ovacije za Lučića, dirigenta, za filharmoniju i hor. Čuveni pjevač se naklonio publici, možda nešto i kaže u oduševljenju. A meni Buretove riječi odzvanjaju u glavi... I sve zamišljam kako će se sada desiti nešto što se stalno dešava (zadnji put sam ga gledao na koncertu Šerbedžije!)
Sve očekujem od maestra:" A sada molim veliki aplauz za mog dobrog prijatelja koji je pristao da nam nešto večeras otpjeva... Gospodin Halid Bešlić!!!"
Нема коментара:
Постави коментар