Izvor: Dnevni Avaz
Nakon 28 godina, 27. aprila u klubu "Johnny" momci iz Aerodroma će ponovo svirati pred sarajevskom publikom. Tom prilikom će promovirati novi album pod nazivom "Teorija noja". O njihovom posljednjem nastupu u Domu mladih, koji se desio prije skoro tri decenije, predstojećem koncertu u Sarajevu te mnogobrojnim uspomenama koje ga vežu za bh. prijestonicu, razgovarali smo s osnivačem grupe, gitaristom i kantautorom Juricom Pađenom (58).
Poštena svirka
- Naš posljednji nastup u Sarajevu bio je predobar. Dvorana u Domu mladih je bila puna, sa oko 3.500 ljudi. Taj koncert pamtim po tome što sam se s jednim momkom zamijenio za gitaru na kojoj i danas sviram - prisjeća se Pađen.
Šta publika u Sarajevu može očekivati od nastupa u klubu "Johnny"?
- Dobru zabavu prije svega. Danas se muzika pomalo pretvorila u cirkus, odnosno spektakle. Kod nas nema cirkusa, nema spektakla, ali je poštena svirka, od srca i iz duše. Mnogo smo puta svirali pred sarajevskom publikom, koja ima posebnu toplinu i zna podržati izvođača, tako da nemamo ni tremu, iako je prošlo mnogo vremena otkada se nismo vidjeli.
Šta je to što Vas veže za bh. prijestonicu?
- Prvenstveno ljudi. Neki dan su mi baš na večeri bili Ivica Propadalo i Vedad Hadžiavdić, s kojima sam nekad svirao u Teškoj industriji. Sjećam se skijanja na Bjelašnici, gdje sam se družio s Harisom Džinovićem, i Jahorine kada sam bio u kući kod Gorana Bregovića.
Bili ste svojevremeno prvi saradnik Džonija Štulića, i nije li pomalo neobično što nakon toliko vremena svirate baš u klubu koji nosi njegovo ime?
- Pa, zapravo jeste. Neki dan sam baš razgovarao s njim kad mu je bio rođendan. Volim ga čuti, jer je to jedna izuzetno zanimljiva osoba. On je brzi kliker, načitan i duhovan. Imamo iste interese i skoro isti ukus, obojici su nam uzori bili Beatlesi. Štulić trenutno radi jedan unikatan projekt. Riječ je o "Ilijadi", koju je ranije otpjevao, a sada je radi na način da snima i čita cijelu "Ilijadu". Tekst će recitirati bez vokala uz instrumentalnu pratnju.
Moje navike
Svoj pečat ste ostavili na tridesetak albuma raznih izvođača. Gdje crpite inspiraciju?
- Nedavno sam izjavio da su moje pjesme kao "dizelaši", sporo se kreću, ali dugo traju. "Otkazani let" smo snimili 1997., a tek nakon deset godina ljudi su poludjeli za tom pjesmom. Inspiraciju pronalazim svuda oko sebe. To je, jednostavno, stvar mašte i osobnosti. Svako ima svoje viđenje iste stvari i to je ustvari poenta kreativnosti.
Je li istina da ste pjesmu "Dovela si me u red" posvetili svojoj supruzi Ani, s kojom imate sedmogodišnjeg sina Vitu i četverogodišnju kćerku Milu?
- Da. Iako su u trendu jadikovke i pomalo sumorne numere, poenta rokenrola je veselje. Zbog toga sam odlučio ovu bržu pjesmu posvetiti supruzi.
Možemo li onda reći da Vas je supruga dovela u red?
- Možemo, ako uzmemo u obzir da je utjecala na mnoge moje navike. Znate kako kažu: "Muškarac se ženi jer se nada da će žena ostati ista, a žena se udaje s nadom da će promijeniti muškarca".
Kako biste Vi sebe opisali?
- Baš kao što Sokrat kaže: "Najlakše je drugom savjet davati, a najteže je sebe spoznati". Ali ću samo reći da nastojim biti dovoljno realan da mogu sebi priuštiti snove.
Muzika je kao veza, ako te ne ispunjava, ideš dalje
Kako pamtite vrijeme u kojem ste bili član grupa Azra i Parni valjak?
- Hus, Aki i ja smo zapravo oformili Parni valjak. Nakon tri godine sam otišao, jer sam želio napraviti svoj bend koji sam nazvao Aerodrom. Tada smo imali velike i uspješne nastupe, svirali smo po 150 koncerata godišnje. To je bilo vrijeme kad se takva muzika više slušala, možda zato jer je bila trend ili su ljudi naprosto bili više muzički obrazovani. Mada je i s Azrom bilo fantastično. Meni je bitno da se dobro zabavljam i da taj gušt traje. To je kao veza, ako te neka osoba više ne ispunjava, ideš dalje i gotovo.
Ipak ne udaram mrtvog konja
Koliko Vam je slava koju ste stekli u grupi Aerodrom pomagala kod ljepšeg spola?
- Sigurno je da mi nije odmagala. U svakom slučaju djevojke su bile jedan veliki motiv u cijeloj toj priči. Tada o novcu nismo ni razmišljali, jer sam studirao i nisam ni sanjao da će muzika postati moj život. Drago mi je da se moje pjesme i danas slušaju, jer mi je to potvrda da, ipak, ne udaram mrtvog konja.
Flaša u glavu
Postoji li neka anegdota koja Vam se desila tokom karijere?
- Bilo ih je mnogo, ali ono što pamtim desilo se upravo u Sarajevu. Odsjeli smo u "Holiday Innu", naš basista je mjesečario. Došla je policija i priveli su bubnjara koji je bio s njim u sobi. Nismo znali šta se desilo dok se nije javio s recepcije. Sjećam se i kada sam na koncertu u Novom Sadu dobio flašu u glavu iz publike. Ne znam je li bila meni namijenjena, ali me dočekala.
Нема коментара:
Постави коментар