Film: Kod hiljadu i prve rupe osjetih miris krvi i benzina

Kao treći vođa novovalnog trijumvirata, uz intelekutalnu i socijalno osviještenu Azru i uz artistički Haustor pojavljuje se buntovni sound  Filma. Vokal Jurislav Stublić, gitarist Mladen Juričić, basist Marino Pelajić, saksofonist Jurij Novoselić i bubnjar Branko Hromatko činili su trust glazbenih mozgova koji je s prva dva albuma činio (uz spomenutu Azru i Haustor) okosnicu zagrebačke strane novog vala
Piše: Petar Hrstić

Početak benda možemo pronaći u Štulićevom povijesnom traženju vokala za Azru. Pronašao je Juru Stublića, s kojim je Azra i odsvirala koncert, ali su egotripovi dvojice izričitih frontmena bili toliki da takva kombinacija benda nije mogla opstati.

Film je osnovan 1979. godine u već spomenutom sastavu, ali prvi zapaženiji uspjeh su imali na omladinskom festivalu u Subotici u jesen sljedeće godine, kada su sa pjesmom „Neprilagođen“ osvojili prvo mjesto.
1981. godine postaje prekretnica za bend. Te godine rade niz izvrsnih koncerta u Beogradu i Zagrebu, te u ljeto te godine izlazi LP  Film „Live u Kulušiću“ koji do dan danas ima status kultne ploče novog vala, što zbog energije koja se iz uzavrelog kluba prenijela na ploču, što zbog lagano propale produkcije prvog studijskog albuma „Novo, novo, novo…“ iste godine u Sloveniji. Bilo kako bilo, himnički „Neprilagođen“ iz Kulušića (sa uvodom Dražena Vrdoljaka na francuskom) pečat je onog vremena u kojem je hrvatska i ex-yu scena bila u razini američke i britanske, muzički i inovacijski. „Zajedno“ je muzički nabrijana stvar, dok „Zamisli“i „Kad si mlad“ ocrtavaju tinejdžerski život 80-ih „…5 dinara u džuboks, 5 dinara u fliper i 5 piva u sebe…“, a „Moderna djevojka“ predstavlja američku vamp djevojku pretočenu u balkan podneblje.
Već spomenuti album prvijenac „Novo, novo, novo…“ donio je uz već spomenute „Zamisli“, „Neprilagođen“ , „Moderna djevojka“ i „Dijete ulice“-  pjesmu o buntovniku koji tumara novovalnim Zagrebom, te „Mi smo pali s Marsa“ – kako se uklopiti u neuklopljeno.
Drugi album, „Zona sumraka“ iz 1982., nastavlja sa fabulom s prvijenca, s tim da je ton mračniji i korodiraniji, uz izvrsnu produkciju Pika Stančića, koji će kasnije biti i bubnjar benda. Uz izvrsni naslovni singl, album krasi i „Tajni tata“- priču o aferi i nepriznatom sinu, „Krvariš oko ponoći“ i  „Zagreb je hladan grad“ nastavljaju noćne zagrebačke priče, dok se muzička sposobnost benda dokazuje i u obradi naslovne pjesme iz James Bonda u dub/ska like verziji.
Treći album, „Sva čuda svijeta“ izlazi 1983. godine. Album se lagano miče iz novovalnih granica te dobiva malo popističniji zvuk. Uz prekrasnu (intimnu, a nepretencioznu) baladu „Mi nismo sami“, na albumu se nalaze i vrhunska, melankolična „Istina piše na zidu“ (preispitivanje svijesti i života u razgovoru s Bogom), te „Zračiš zrake kroz zrak“. Album je snimljen u odsustvu basista Pelajića, te je Juričić svirao bas, a kasnije se bendu pridružio Robert Krkač iz Drugog Načina, pošto je i Juričić otišao u vojsku.
Album „Signali u noći“ (!985.) nastavlja s jačom baladičnošću – pjesma „Signali u noći“ to potvrđuje, „Rijeke pravde“ imaju slično okruženje, dok „Pjevajmo do zore“ postaje jedna od glavnih tulumarskih pjesama, od studentskih do zadružnih domova.
Nakon što je objavljen ovaj album originalna postava Filma se raspala, a Jura je nastavio djelovati pod nazivom ‘Jura Stublić i Film’. Ostatak postave okuplja se pod imenom “Le Cinema” te radi obrade svjetskih novovalnih pjesama (Blondie, Ramones itd.)
Sljedeći album “Sunce sja” (1987.) nije pokolebao Stublića. Premda lišen vrhunskih muzičara, u novoj postavi on stvara uspješnice poput balade “Sjećam se prvog poljupca”, “Ivana” – crtice iz Jurinog ljubavnog života, te dvije najkvaliitetnije stvari na albumu – “Srce na cesti” prodrivačku ljubavnu stvar povezanu oktanskom agresivnošću, te “Valovi” – bunt koji nikad ne stari.
1989. godine izlazi “Zemlja sreće” koja ne donosi ništa novo, “Dobre vibracije” – prepjev Beach Boysa, “Uhvati vjetar” obradu Donovana, ali ipak stvara solidno muzičko okruženje.
Devedesete donose Jurin posljednji album “Hrana za golubove”(1992.) i par kompilacija grupe Film na kojim bi se našla neka nova pjesma.  Album je izgubio rock oštricu, ali je dao pacifistički stav, potreban u to ratno vrijeme uz domoljubne “Bili cvitak” i  “E, moj druže beogradski”.
Što se kompilacija tiče, one su bitne samo zbog tri nove stvari – sarkastične  “Chicago” (kao da je Stublić predvidio gluposti oko privatizacije nekoliko godina kasnije), obradu “Lijepo, lijepo, neopisivo” i baladu “Nježno, nježno nježnije”.
Kako god ocijenili Juru, kao buntovnika i karizmu u 80-ima ili otvorili Azrinu “Roll over Jura” kao egotripera koji je lagano povampirio – mora mu se priznati muzički jasan stav – bez kompromisa. Dakle, kako ga ocijeniti? Možda istina piše na zidu, crvenom bojom kao krv…

Diskografija
Albumi
Novo!Novo!Novo! Još jučer samo na filmu a sada i u vašoj glavi, Helidon, 1981.
Film u Kulušiću – Live, Jugoton, 1981., mini LP, Koncertna snimka
Zona sumraka, Jugoton, 1982.
Sva čuda svijeta, Jugoton, 1983.
Signali u noći, Jugoton, 1985.
Sunce sja!, Jugoton, 1987.
Zemlja sreće, Jugoton, 1989.
Hrana za golubove, Croatia Records, 1992.
Greatest hits Vol. 1, Croatia Records, 1994., kompilacija
Greatest hits Vol. 2, Croatia Records, 1996., kompilacija
Sve najbolje, Croatia Records, 2001.

Singlovi
1980. – “Kad si mlad” / “Zajedno” (Suzy)
1981. – “Zamisli život u ritmu muzike za ples” / “Radio ljubav” (Helidon)
1982.
“Zona sumraka” / “Espana” (Jugoton)
“Pljačka stoljeća” / “Zagreb je hladan grad” (Jugoton)
1983.
“Ti zračiš zrake” / “Mi nismo sami” (Jugoton)
“Boje su u nama” / “Istina piše ne zidu” (Jugoton)