Piše: Petar Hrstić
Prva postava benda nastaje 1985. godine kada Alen Liverić i Veselito Mudrinić i par riječkih muzičara osnivaju bend. Najpoznatija postava nastaje godinu kasnije, kada u bend ulazi Damir Urban, koji je jedno vrijeme svirao bas dok je Liverić bio vokal. Kostur najpoznatije postave sastoji se od: Urban (vokal), Vlado Smičić Vava (gitara), Ljubo Silić (bas) i Alen Tibijaš (bubnjevi). Osamdesetih godina Laufer održava koncerte na Ri-rocku, Gitarijadi i Festivalu omladine. Prve snimke su im uvrštene na kompilacijama „Ritam promjene“ i „The best of 237“. Na gitarijadi u Rijeci 1989. godine osvajaju prvo mjesto i tako se približavaju mainstreamu.
Materijal za prvi album snimaju 1990. u Splitu pod upravljačkom palicom producenta Dragana Lukića, ali taj album nije nikad objavljen. Unatoč tome, na vidjelo izlazi njihov najveći hit, balada „Budi moja voda“. Početkom devedesetih izdaju dva epa i singl.
Laufer sami kao otoci što more razdvajaPrvi album, „The best off…“ izlazi 1991/92.., produciran u Sloveniji u diskografskoj kući „Corona“. Album prvijenac je vrhunac njihovog rada na kojem je grunge/noise zvuk popistički urešen, s natruhama funka i hard rocka. Ako je ikad Hrvatska bila bliže Seatlleu i tamošnjoj sceni početkom devedesetih, tu blizinu je pokazala ovim albumom. Osim vječne balade „Budi moja voda“ koja je svima ostala u ušima, svoju jačinu Laufer je dokazao sa bijesnom i razbijačkom antibaladom „Ljubav kao heroin“. Dok „Svijet za nas“ krvavo vapi za boljim vremenima, prijelaz iz akustične u noise zvuk nikad nije zvučao bolje. „Funkomatic“ i „Lopov Jack“ svoj toj kreativnoj buci dodaju i sarkastični karakter, a iscrpljujuće i ubojite poeme „Između neba i mora“, „Sve je laž“ i pogotovo „Dio tebe“ uzrokuju rockerski ljubavni weltschmertz. Album je konačno začinjen obradom Troggsa „Wild thing“ u grunge aranžmanu. Sa singlovima „Funkomatic“ i posebno „Svijet za nas“ uzimaju dio medijskog prostora i dožvljavaju prvi hrunac, svirajući u Kulušiću i Jabuci.
Album „Pustinje“ izlazi 1994. godine u izdanju Croatia Recordsa i premda lošiji od prvijenca, osvaja 1995. godine nagradu „Porin“ za najbolji album rock/alternativne muzike. Album održava zvukove prvijenca, a vrhunac su „Hej, tata“ ispovjedničku tamnu pjesmu o otuđenosti, te akustičnu baladu „Govorim u snu“ koju odlikuje Urbanov varijetetni vokal. „Mjesečev rog“ i „Vampir“ paradoksalno povezuju underground i mainstream (uostalom kao i čitav album), sa Vavinim gitarističim majstorstvom i u Urbanovoj stihovnoj genijalnosti.
Godinu dana prije raspada izlazi EP s četiri nove pjesme (odličnom „Bio sam kiša“, „Blizanac“, „Strašila“ i „Možda“) i novim verzijama „Govorim u snu“ i „Mjesečev rog“).
Godine 1996. grupa doživljava raspad, te Urban kreće u samostalne vode. Ipak, 2003. godine grupa se ponovno okuplja i radi koncerte u Rijeci, te kao drugi vrhunac koncertom na Fiju briju festivalu 2005. u Zagrebu. Iste godine izlazi i „Epitaf“ kompilacija Lauferovih najboljih pjesama. Sam naslov kompilacije zadaje drugu smrt bendu, te on opet prestaje postojati.
Unatoč kasnijoj Urbanovoj samostalnoj karijeri, koja je i više nego kvalitetna i kreativna, ostaje žal za jedinim pravim velikim grunge bendom u Hrvata. Otuđenost u riffu i vokalu kod nas nije nikad bolje zvučala, a danas, u masovnoj hipnozi estrade i turbofolka, ne daj mi da vidim (čujem), ovo nije svijet za nas…
Diskografija
Singlovi i EP
1991. – „Lopov Jack“/ „Sve je laž“/“Znam, znam, znam“/ „Budi moja voda“
1995. – „EP“
Albumi
1991./2. – „The best off…“
1994. – „Pustinje“
Kompilacije
2005. – „Epitaf“
Нема коментара:
Постави коментар