Piše: Marija Vasić/Vijesti
Prljavo kazalište, zvezda dočeka Nove godine na trgu u Budvi, osnovano davne 1977. godine, ime je dobilo po epizodi kultnog stripa "Alan Ford". Prvih godina “Kazalište” je bio pank sastav, mada je težio zvuku The Rolling Stonesa. Bend koji je objavio 13 studijskih, pet live albuma, nekoliko kompilacija i šest DVD izdanja, posle više od 20 godina ponovo će nastupiti u Crnoj Gori.
Kada su poslednji put svirali u Crnoj Gori to nije znao da kaže ni osnivač i gitarista Jasenko Houra.
O tome, šta će slušati svi koji dođu da 2012. dočekaju sa njima u Budvi, kaže:
- Tu će biti svega, biće novih pjesama koje ćemo se truditi da promovišemo, ali kostur koji čine najveći hitovi “Prljavog kazališta” moramo da odsviramo. To je nešto što publika od nas traži i očekuje. Repertoar ne mijenjamo često, isto ćemo svirati kao prije neki dan u Kopru, ili prije sedam dana u Minhenu. Kad radite dosta po inostranstvu naučite da svaki koncert mora biti šou.
Iako postoji više od 30 godina, “Kazalište” je i danas među najpopularnijim grupama na ex-Yu prostorima. Jasenko kaže da su lako izgurali sve ove godine, ali i da su imali dva prelomna perioda.
- Bilo nam je teško samo u dva kritična razdoblja. Bili smo klinci kada smo osnovali bend, tako da je odlazak u vojsku bio prvi kritični trenutak. Jedne godine ide jedan, druge drugi i od 80. do 83. nijesmo mogli da se okupimo i radimo kako treba. Nepisano pravilo bilo je da sviraš do vojske, a poslije se ženiš i tražiš normalan posao. To je bilo pravilo u rokenrolu. Tu mitologiju je srušio Bregović, i dokazao da od roka može da se živi. Drugi kritičan momenat bile su godine kada svi počnu da se žene i dobijaju djecu. Taj raskorak između porodice i putovanja je lomna situacija dok se ljudi ne organizuju. Sve je stvar inspiracije i ljubavi prema onome što radite, jer ako kad je posao u pitanju nema ljubavi i strasti, onda nema ni napretka.
Provocirali publiku na prvim nastupima
Na prvim nastupima provocirali su publiku trudeći se da naprave drugačiji imidž. O tom vremenu Jasenko i danas rado priča...
- Rokenrol je skandal. Imam sina od 17 godina, a ja sam baš u tom uzrastu osnovao bend, šta sam sve radio tada... Nakon smrti našeg menadžera, Tihomir Fileš koji je i dan danas sa mnom, preuzeo je te poslove iako je imao 14 godina. To je nešto što zvuči svima nevjerovatno.
- Spadamo među četiri benda koji su začetnici tog Novog vala, nijesmo se međusobno poznavali, ali smo znali jedni za duge. Međutim, mi smo prvi diskografski izašli, a kao kod slikara sve slike nijesu najbolje, tako ni nama možda nijesu pjesme sa početka najbolje, ali danas kad slušam naš prvi album ne mogu da vjerujem šta smo sve uradili za 30 sati u studiju. To mi ni dan-danas ne ide u glavu - otkriva Houra.
Baš taj njihov prvi album iako je proglašen za naj debi ostvarenje, tadašnja komisija za šund nije oslobodila poreza.
- Kao što već rekoh da je rok skandal, tako da je taj postupak komisije za šund nama odlično došao. Svi su se nakačili na to i takva odluka je proizvela kontraefekat. Tadašnja generacija tinejdžera željela je da ima album po svaku cijenu. Odavno je to iza nas i iz današnje perspektive malo nam je smiješno - objašnjava Houra.
Dobra pjesma je kao dobar vic
Prvi album “Kazališta” nije bio problematičan samo komisiji za šund, već su ga i mediji bojkotovali zbog kritičkih tekstova. Međutim publika koju su činili tinejdžeri, ali i stariji, bila je spremna da sluša.
- Odmah poslije prve ploče, za nepunu godinu, objavili smo “Crno-bijeli svijet”. Taj album je bio apsolutni hit. Dobra pjesma vam je kao dobar vic - teško ga je zaustaviti. Sve je to krenulo samo po sebi. Prva ploče nam je donijela rejting mladih klinaca koji su perspektivni, ali smo poslije morali da se dokažemo. Obično se na drugoj ploči puca, a mi smo nakon nje doživjeli ogromnu popularnost i to ne samo među tinejdžerima. Zaista to je bilo čudesno vrijeme - priča Houra.
Jedan od najvećih hitova “Kazališta” kaže “sve je lako kad si mlad”, a izgleda da za veterane ex-YU scene isto važi i sada.
- Ništa mi teško ne pada, čovjek se mora pomiriti s tim da trajanje i dugovječnost imaju svoje mane. Ako biološki to što se dešava na bini možeš da izdržiš, onda je OK, a kad to više ne budem mogao da ispratim, teško će mi padati. Nemirnog sam duha, volim da putujem, svuda idem, tako da su mi putovanja stil življenja - rekao je on, dodajući da na turnejama bude i emotivno teških trenutaka.
- Posljednjeg dana naše turneje po Americi aktivirao se vulkan na Islandu, tako da 10 dana nijesmo mogli nikuda, ležali smo u sobi, svi su bili nervozni. Išli bismo kući jer nam je dosta svega, a vulkan zajebava. Malo ljudi zna šta se dešava sa nama nakon koncerata. Ne znam ni ja kako ostali članovi preživljavaju to što su, recimo, za dvije godine veoma malo vremena provodili sa porodicom - zaključio je Houra.
Knjiga kakvu niko nije napisao
O grupi su objavljene i dve knjige - “Lupi petama” i “Prljavo kazalište”, a i Houra trenutno piše jednu.
- Žena me je nagovorila i počeo sam da pišem knjigu o rokenrolu. To će biti priča o drugoj strani svega što nam se dešavalo. Svi znaju kakva je cirkuska predstava, ali ne znaju njegovu pozadinu, gdje spavaju cirkusanti, gdje su životinje - tu smješniju stranu kojoj se mi muzičari kada pričamo između sebe, valjamo od smijeha. Takvu knjigu još niko nije napisao. Takođe, treba opisati i neke likove, sjajne ljude, koji se mistificiraju kroz medije. Predstavljaju ih kao savršenstvo, a njihove prave karakterne osobine su veoma interesantne i malo ih ljudi zna - otkriva Houra.
Album na proljeće, pa opet na turneju
U svojim intervjuima Jasenko uvek naglašava da je za dobru svirku bitno raspoloženje benda, a koliko ono zavisi od prostora u kojem sviraju ili od honorara?
- Nama raspoloženje ne zavisi od visine honorara i ne bih volio da to ikad doživim. Izlazimo na binu jer to želimo, u tome uživamo i nema razgovora ni o čemu - je li ko bolestan, neraspoložen. Sve se gubi u tih pet minuta prije nego što izađemo pred publiku. Znamo da moramo dati sve od sebe gdje god da sviramo, jer su ljudi tu zbog nas - kaže on.
- Da takva pjesma postoji, vjerujte mi, ne bih je svirao bez obzira na to što je publika voli. Znam da neke od njih nijesu briljantne, jer i mnogo veći majstori nijesu sve napravili briijantno u životu, ali su one naš potpis. Nepredvidivi smo, igramo se na bini, ne pravimo redosljed pjesama, već svirajući navlačimo jedan drugoga - objašnjava Houra.
Poslednji album “Tajno ime” objavili su 2008, a prošle su objavili singl “Možda dogodine”. Iako su fanovi mislili da naziv numere najavljuje album u 2011, oni ga još nisu završili.
- Imamo demo snimke, samo da uradimo studijske. Najteže će nam pasti odabir pjesama, a nadam se da ćemo to završiti do februara, album objaviti na proljeće, kako bismo već na ljeto krenuli sa novom turnejom - najavljuje muzičar.
Нема коментара:
Постави коментар