Azra: Kao kad neobično zabljesne

piše: Petar Hrstić
Kad govorimo o bendovima koji su obilježili novovalnu scenu 80-ih godina u bivšoj državi, htjeli ili ne htjeli, možemo ih podijeliti na dvije strane: na Azru kao fenomen i sve ostale bendove. Jer koliko god ostali bendovi (poput Filma, Haustora, Prljavog Kazališta) nalazili svoje mjesto u hrvatskoj rock povijesti, Azra je „pokret“ koji je stekao najveću popularnost, koja ne jenjava ni 20 godina nakon prestanka postojanja. Goropadnost Štulićevog izraza na prva tri albuma, te bljeskovi u posljednjim albumima Azre, daju za pravo govoriti o Štuliću kao „kralju sudbine i deprese“, a upravo najpoznatija postava Azre (Štulić – Leiner – Hrnjak) daje svoj maksimum na prva tri albuma, i odlaskom samo jedne karike u lancu (pa bila to možda i manje bitna karika – Hrnjak) grupa gubi na svojoj svježini, a Štulić iz predvodnika generacije, opijenog ženom kao inspiracijom, ali i socijalnim temama (borba protiv sistema itd., nesigurnost za buduće), u kasnijim radovima ulazi u svoj svijet iz kojeg ponekad ne može izaći. Stihovi koji su nekad odisali dubokom porukom ušavljenom u predivne detalje iz života, postaju pretenciozni (što se počinje osjećati na albumu „Kad fazani lete“, a nastavlja se, više ili manje, u sljedećim albumima).


Azra nastaje 1977. godine, te u turbuletnim razdobljima koje su trajale dvije godine, grupa mijenja dosta članova (između ostalog kroz grupu su prošli i Jura Stublić, Max Juričić itd.), da bi konačna postava grupe došla nakon izdavanja singla Balkan/A šta da radim, a prije izdavanja debi albuma „Azra“ 1980. godine. Pjesme kao „Teško vrijeme“, „Jablan“ upućuju na buđenje iz socijalne učmalosti, dok „Gracija“, „Marina“, „Obrati pažnju na posljednju stvar“ otvaraju jedan novi intiman svijet ženske mističnosti koja opija.
Ako je prvi album otvorio obzore Štulićeve kreativnosti, drugi („Sunčana strana ulice“, 1981.) cementira njegov status u rock antologijama ovih prostora. Taj album (uz „Treći svijet“ Haustora) smatra se najboljim u povijesti hrvatske diskografije. Svaki detalj tog dvostrukog albuma (počevši od „041“ do „Odlaska u noć“) isijava genijalnošću, pjesme poput „Užas je moja furka“ (himničke za izgubljenu tinejdžersku generaciju, sa sličnošću za naše prostore kao „Smells like teen spirit“ Nirvane za ostatak svijeta), opis živopisnih likova Štulićevog prijateljskog vidokruga („Kipo“, „Pametni i knjiški ljudi“),socijalnog bunta (već spomenuta „041“, „Poljska u mom srcu“), pa sve do ljubavnih balada koje to ne žele biti („Gospodar samoće“) stvaraju dojam kako Štulić upire prstom i progovara svakom od nas. Album koji svaki ljubitelj glazbe mora imati.
Iste godine kad izlazi „Sunčana strana ulice“ Azra izdaje i trostruki live album „Ravno do dna“ na kojem možemo osjetiti tadašnju popularnost benda, te osim prethodnih hitova na albumima donosi i nove pjesme („Ravno do dna“, Nedjeljni komentar“, „Plavo-smeđe“).
1982. godina donosi posljednji, kvalitetom zaokružen Azrin album; „Filigranski pločnici“. Ovaj album prikazuje nastavak tema obrađenih na „Sunčanoj strani ulice“, ali, po mom skromnom mišljenju, na puno intimniji način. Pjesme kao „Pavel“, „’68“, „Tko to tamo pjeva“ dotiču se političkih tema, ali na sofisticiraniji način, koji vješto balansira između intelektualnog sarkazma i iskrene poruke, dok „Ne prodajem nasmiješenog psa“, „Strankinja s plavi eyes“, „Kao ti i ja“, „Ako znaš bilo što“ tope i ono najhladnije srce. Ako ste zavoljeli Azru, ovaj album će vas sigurno zadržati u tom uvjerenju.
Nakon Filigranskih pločnika, 1983. godine, grupu napušta Mišo Hrnjak, te Štulić i Leiner snimaju dva albuma u Njemačkoj („Kad fazani lete“ i „Krivo srastanje“). Premda se na tim albumima nalaze izvrsne pjesme („3N“, „Flash“, „Plavi golub“, „Štićenik“ i dr.) grupa (Štulić) kao da gubi na svojoj oštrici i premda bend ima bolju produkciju, ti albumi ostaju nedorečeni. U to vrijeme postaje evidentna i Štulićeva etno fascinacija („Klinček stoji pod oblokom“, „Sardisale lesočkiot manastir“, „Mamica su štrukle pekli“). Kasnija Štulićeve faze donose: odlazak u Nizozemsku i snimanje albuma na engleskom „It ain’t like the movies at all“ 1987. godine, kojeg uglavnom čine prerade starih pjesama na engleski. Iste godine snima i album „Između krajnosti“ koji sadrži obradu „Satisfaction“ Stonesa, kao i neke solidne stvari kao „Bed rok“ i „Vaše veličanstvo“. Sljedeće godine Branimir „Johnny“ Štulić vraća u Zagreb, te sa Borisom Leinerom(bubnjevi), Stephenom Kippom (bas) i Juricom Pađenom (gitara) radi live koncert u Domu Sportova „Zadovoljština“.
Alfa i omega Azre, Štulić u međuvremenu radi dva solo albuma: „Balkanska rapsodija“ 1989. i „Balegari ne vjeruju sreći“ (koji donosi hitove „Usne vrele višnje“, „Men’ se dušo od tebe ne rastaje“, „Voljela me nije nijedna“.) Osim spomenutih stvari, Štulić obrađuje i Cohena, Tomu Bebića, Elvisa itd.
Grupa nakon koncerta na Hvaru 1990. godine i formalno prestaje postojati.
O poetskom umijeću Štulića nikad se ne smije sumnjati, čak ni u trenutku kad buntovnik u vojničkoj jakni i sunčanim naočalima postane nogometaš u Nizozemskoj, prevoditelj Tukidida i Homera na srpskohrvatski. Dosta ljudi želi povratak Štulića, i premda bi punio sve Arene ovih prostora, moja skromna glazbena duša viče: „Johnny ne vraćaj se!“. Ostani kult gradskih ulica, neiskvarenih ljubavi i socijalnog pljuvanja u oči visokoj politici i „žicaj kartu za sreću u jednom pravcu…“

Disografija

Singlovi

Balkan, A šta da radim – (Suzy, 1979.)
Lijepe žene prolaze kroz grad, Poziv na ples, Suzy F.- (Jugoton, 1980.)
Đoni, budi dobar, Teško vrijeme – (Jugoton, 1982.)
E, pa što, Sloboda, Gluperde lutaju daleko – (Jugoton, 1982.)
Nemir i strast, Doviđenja na Vlaškom drumu – (Jugoton, 1983.)
Flash, Klinček stoji pod oblokom – (Jugoton, 1984.)
Mon ami, Duboko u tebi – (Jugoton, 1984.)

Kompilacije

Singl Ploče 1979-1982 – (Jugoton, 1982.)
Kao i jučer – Single Ploče 1983-1986 – (Jugoton, 1986.)

Albumi

Azra (album) – (Jugoton, 1980.)
Sunčana strana ulice – (dvostruki – Jugoton, 1981.)
Ravno do dna – (trostruki, uživo – Jugoton, 1982.)
Filigranski pločnici – (dvostruki – Jugoton, 1982.)
Kad fazani lete – (Jugoton, 1983.)
Krivo srastanje – (Jugoton, 1983.)
It Ain’t Like in the Movies At All – (trostruki – Diskoton, 1985.)
Između krajnosti – (Jugoton, 1987.)
Zadovoljština – (četverostruki, uživo, 1988.)
(izašlo u Vrgoračkim novinama siječanj 2011.)