04.11.2011.

Elton John: Hitmaker s titulom


Malo koja zvijezda se može pohvaliti sa više od 3000 održanih nastupa (polovica njih održana je samo u SAD-u), s 5 Grammy nagrada,  ukupno 29 studijskih albuma, 4 'live' albuma, 5 albuma s filmskom glazbom i 8 albuma s najvećim hitovima, čija prodaja prelazi čak 400 milijuna primjeraka. 30 uzastopnih godina sa svojim je pjesmama ulazio u Top 40 najboljih hitova
Autor: Branka Kunstek/SundGuardian

No da nam se ne bi zavrtilo u glavi od ovih silnih brojki, prisjetimo se kako je sve počelo; Sir Elton Hercules John rodio se 25. ožujka 1947. u Engleskoj, Pinner, Middlesex, kao Reginald Kenneth Dwight, kao najstarije dijete Stanleya, oficira u Kraljevskim zrakoplovnim snagama i jedino dijete majke Sheile Eileen Dwight. Njegovi roditelji vjenčali su se kada je imao šest godina. Školovao se na Pinner Wood Junior School, Reddiford School i na Pinner County Grammar School, ali sa sedamnaest godina napušta školovanje kako bi se posvetio karijeri u glazbenoj industriji. Johnovi roditelji gajili su ljubav prema muzici (otac mu je čak svirao trubu u jednom bendu) i često kupovali ploče popularnih glazbenika, pa već u djetinjstvu upoznaje rock and roll, muziku Elvisa Presleya, Billa Haleyja i drugih. Počeo je svirati klavir već sa 3 godine, sa 7 uzima instrukcije iz klavira, a vrlo brzo u obitelji i školi dolazi na glas kao izuzetno talentirano dijete, sposobno samo komponirati, te isto tako svirati poznate melodije po sluhu samo ako bi ih jedanput čuo.


 Volio je svirati Hendela, Chopina i Bacha, a u svojoj jedanestoj godini dobiva stipendiju za Kraljevsku glazbenu akademiju. Iako priznaje da nije bio najuzorniji student, jer je bježao sa satova, ipak bi uspješno svladavao obveze i bio omiljen među profesorima. Johnov otac bio je često odsutan i u dosta lošim odnosima sa sinom i suprugom, pa je brigu o sinu uglavnom preuzela majka, koja se rastaje od Johnova oca kada mu je bilo 14 godina. Ona se ubrzo ponovno udaje za slikara Freda Farebrothera, koji je bio vrlo brižan i svojem posinku pružao neizmjernu podršku u njegovoj glazbenoj karijeri. Tako John ubrzo počinje svirati klavir u obližnjem Northwood Hills pubu za skroman honorar i napojnice, jedno kraće vrijeme surađuje sa grupom The Corvettes, a 1964. godine sa prijateljima oformljuje svoj prvi pravi bend Bluesology, sa kojim nastupa na turnejama, kao predgrupa izvođačima poput The Isley Brothers, Major Lance, Doris Troy, Patti LaBelle i The Bluebelles. 1966. godine postaju prateći bend Long John Baldryja s kojim kreću na turneju po Engleskoj.
Elton John se prijavljuje na audicije za pjevača u grupama King Crimson i Gentle Giant, ali s neuspješnim ishodom. Ipak, jednom prilikom u izdavačkoj kući Liberty Records, kod menadžera Raya Williamsa, dolazi do tekstova koje je ostavio Bernie Taupin, piše muziku za njegove tekstove i poštom ih šalje Taupinu; bio je to početak uspješne suradnje koja i danas traje (proglašeni su najboljim autorskim timom svih vremena). Njihova prva pjesma Scarecrow snimljena je 1967. godine, a u to vrijeme mijenja ime u Elton John ('Elton' od saksafonista benda Bluesology, Eltona Deana i 'John' od Johna Bladryja). Godinu dana kasnije prihvaćaju poziv Dicka Jamesa iz izdavačke kuće DJM kako bi pisali pjesme za razne izvođače, poput Rogera Cooka i Lulu, koja s njihovom pjesmom Can't Go On (Living Without You) predstavlja Veliku Britaniju na Euroviziji, 1968. godine. Iako je pjesma završila na posljednjem mjestu od ukupo šest koliko ih tada natjecalo, dvojac vrlo lako surađuje; Taupin je napisao mnoštvo tekstova koje bi John ne promijenivši riječi, uglazbio; ako to nije mogao u kratkom vremenu učiniti, odbacio bi tekst. Često je bio i session glazbenik za druge izvođače, među kojima su i The Hollies (He Ait' Heavy, He's My Brother), te prateći vokal The Scaffoldima.
Poslušavši savjet izdavača Stevea Browna, Elton i Bernie počinju pisati kompleksnije pjesme i izdaju prve singlove Eltona Johna - I've Been Loving You, 1968. i Lady Samantha, 1969., a iste godine i prvi album Empty Sky. U proljeće 1970., uslijedio je i drugi album Elton John na kojem su surađivali sa producentom Gusom Dudgeonom i aranžerom Paulom Buckmasterom, a koji je odredio njihovu buduću glazbenu formulu: rock i pop balade s gospel akordima i aranžmanima. Drugi singl s istog, Your Song, u SAD-u se pojavio u Top 10, postavši time Eltonov prvi hit singl, a i sam album je bio vrlo uspješan. U kolovozu 1970., uslijedio je i prvi, vrlo uspješan američki koncert, u Los Angelesu, u klubu The Troubadour, uz pratnju bivšeg bubnjara grupe Spencer Davis, Nigela Olssona i basista Dee Murraya. Dva mjeseca kasnije izlazi im konceptualni album Tumbleweed Connection s kojim je na Billboardu završio u Top Tenu.
1971. godine, izlazi 'live' album naziva 17-11-70, snimljen u A&R studijima radio stanice WABC-FM, u New Yorku, a dvojac potpisuje i soundtrack za film Friends. Idući album Madman Across the Water dospio je na Top Ten i iznjedrio novi hit – Levon. Još veći uspjeh doživljava s albumom Honky Chateau, na kojem je uz Olssona i Dee Murraya bio angažiran i gitarist Davey Johnstone; oni postaju ustaljena postava Eltonovog benda i izbacuju dva velika hita – Rocket Man i Honky Cat. Nastavljaju nizati uspjehe sa albumima koji ostvaruju platinastu, milijunsku nakladu - Don't Shoot Me I'm Only the Piano Player (hitovi Crocodile Rock, te Daniel, koji dospijeva na prvo mjesto američke Billboardove Hot 100), Goodbye Yellow Brick Road (s kojim se John potvrđuje kao glam rock zvijezda poznata po uspješnicama Bennie and the Jets, Candle In The Wind, te Saturday Night's Alright for Fighting), Caribou (poznat po hitovima The Bitch Is Back i Don't Let the Sun Go Down on Me) Greatest Hits, Captain Fantastic and the Brown Dirt Cowboy (autobiografski album s tekstovima potkrijepljenim vjerodostojnim fotografijama, koji opisuju početke Johna i Taupina kada su se pokušavali probiti u Londonu; veliki hit s albuma bila je Someone Saved My Life Tonight, koji ujedno predstavlja veliku prekretnicu u Johnovom životu – on otpušta dugogodišnje suradnike Olssona i Murraya, te oformljuje novu ritam sekciju sa novim basistom Kennyjem Passarelliem) i Rock Of Westies (unatoč tome što je dospio na prvo mjesto američke top liste, ovom rokerski orjentiranom albumu falila je kemija i prepoznatljiv zvuk koji su imali Olsson i Murray). Koncerti mu i dalje bivaju vrlo posjećeni, dobrim dijelom zahvaljujući i energičnim nastupima i ekscentričnim kostimima okićenim lampicama i perjem ili pak onima u stilu Kipa slobode, Paje patka ili Mozarta. Zaštitni znak bile su mu velike ekscentrične naočale jakih boja.
U međuvremenu, 1974. godine, Elton John osniva vlastitu izdavačku kuću Rocket, s namjerom da producira glazbenike Neila Sedaka, na čijem Bad Blood pjeva prateće vokale, te Kiki Dee. Unatoč tome, sa kućom MCA potpisuje novi ugovor za osam milijuna dolara, a MCA je na sebe kao osiguranje prepisao Eltonovu policu životnog osiguranja vrijednu 25 milijuna dolara. Također, u to vrijeme ostvaruje suradnju sa Johnom Lennonom; s njim supotpisuje pjesmu Whatever Gets You Through the Night, snima prepjeve Beatlesove Lucy in the Sky with Diamonds i Lennonove One Day at a Time, dok mu se pak Lennon (koji je tada rijetko nastupao) pridružuje na pozornici u Madison Square Gardenu kao što mu je i obećao, postane li Whatever Gets You Through the Night singl broj 1. Obećanje je morao ispuniti. Godinu dana kasnije, kako bi proslavio pet godina uzastopnog uspjeha od kada se prvi puta popeo na pozornicu, Elton John je održao dva četverosatna koncerta u dvorani The Troubadour, u Los Angelesu.
1976. godine, izdaje 'live' album Here and There, te Blue Moves, a veliki uspjeh ostvaruje duetom s Kiki Dee u Don't Go Breaking My Heart. Iste godine, u jednom intervjuu priznaje da je biseksualac, dok se 1976., zbog iscrpljenosti povlači. Taupin počinje surađivati sa drugim glazbenicima, a John 1978. godine izdaje novi album A Single Man na kojem je angažirao tekstopisca Garyja Osbornea. U SAD-u ni jedan singl sa albuma nije dospio u Top 20, za razliku od Velike Britanije gdje je to ipak ostvareno pjesmama Part-Time Love i Song for Guy. 1979. godina bila je burna za Eltona Johna; održao je povratničku turneju samo uz pratnju perkucionista Raya Coopera, prvi je 'zapadni' glazbenik koji je održao turneju po Sovjetskom Savezu, te jedan od prvih zapadnjaka na koncertu u Izraelu; u Americi je održao mini turneju sa samo dva čovjeka na pozornici, te izdaje disco album Victim of Love koji nije bio dobro prihvaćen. Iste godine ponovno udružuje snage sa Taupinom na albumu 21 at 33, na kojem se našao prvi hit u četiri posljednje godine - Little Jeannie, iako je tekst za pjesmu napisao Osbourne. Uspješan je bio i singl Empty Garden, sa Jump Up! albuma iz 1982. godine.
Njegov privatni život osamdesetih godina, bio je obilježen trogodišnjim brakom sa Renate Blauel (nakon rastave priznaje svoju homoseksualnu orijentaciju), operacijom grla koja će mu promijeniti glas, te dobivenom parnicom protiv britanskog tabloida The Sun koji je objavio članak o njegovom seksualnom odnosu s maloljetnikom.
Osamdesete su mu donijele hitove I'm Still Standing, Guess That's Why They Call It the Blues, Nikita, Candle in the Wind, I don't Wanna Go On With You Like That, te osobito That's What Friends Are For koju je snimio u suradnji sa Dionne Warwick, Gladys Knight i Stevie Wonderom. Sav prihod od singla doniran je američkoj zakladi za istraživanje AIDS-a, a Elton John će se i kasnije potvrditi, osobito nakon osnivanja 'Elton John AIDS Foundation' i gubitka nekoliko prijatelja i kolega koji su podlegli bolesti, kao aktivan borac protiv AIDS-a.
Osamdesetih godina jedan od najuspješnijih albuma bio mu je Reg Strikes Back koji je dospio na Top 20 u Velikoj Britaniji. 1988. godine, Elton John održao je rekordnih pet za redom rasprodanih nastupa u Madison Square Gardenu, a u Londonu je održana i aukcija na kojoj je ponudio svoje ekstravagantne kostime, modne dodatke i kolekciju ploča. Na istoj je prikupljeno više od 20 milijuna dolara.
Godine 1990., prvi put dospijeva na vodeću poziciju britanske glazbene ljestvice sa pjesmom Sacrifice, na kojoj ostaje čak 6 tjedana. Iste godine osvaja Grammy za najbolji instrumental, a s pjesmom Don't Let the Sun Go Dawn on Me, koju je izveo zajedno sa Georgeom Michaelom, kao gost na njegovom koncertu, dospio je na vrh američke i britanske top liste. Sa albumom The One iz 1992. godine, ostvaruje prodaju od 2 milijuna primjeraka, te zajedno sa Taupinom potpisuje 39 milijuna dolara vrijedan ugovor sa izdavačkom kućom Warner/Chappel na 12 godina. Bio je to do tada najveći unaprijed isplaćeni diskografski ugovor. Imao je i zapaženi nastup na Freddie Mercury Tribute koncertu, na stadionu u Wembleyu, sa pjesmama The Show Must Go On (koju je izveo sa Queen), te Bohemian Rapsody (sa Axl Roseom). Iduće godine izdaje album Duets na kojem surađuje sa 15 glazbenika, među kojima su Chris Rea, George Michael, te ponovno Kiki Dee na pjesmi True Love koja dospjeva na Top 10 britanske ljestvice. 1994. godine, sa Timom Riceom piše glazbu za Disneyev animirani film The Lion King. Od pet pjesama nominiranih za Oskara, čak tri pjesme bile su iz spomenutog filma. Pjesma Can You Feel the Love Tonight  u toj je kategoriji i dobila nagradu, kao i u kategoriji najbolje muške vokalne izvedbe Eltona Johna. Druge dvije nominirane pjesme Circle of Life i Hakuna Matata postale su veliki hitovi. Album je punih devet tjedana bio na prvom mjestu Billboardove top liste.
1997. godina bila je uspješna, ali i tragična za Eltona Johna; objavljen mu je album The Big Picture (najpoznatiji po pjesmi Something About the Way You Look Tonight), ali i gubi dvoje bliskih prijatelja – dizajnera Giannia Versacea i princezu Dianu. Njoj je posvetio pjesmu Candle in the Wind (pjesma je originalno napisana za Marilyn Monroe, 1973. godine, ali povodom tragičnog događaja Taupin joj je prilagodio nešto drugačiji tekst). Pjesmu je izveo na princezinom sprovodu, a ista će postati najbrže prodavani singl svih vremena koji je ostvario prodaju od čak 33 milijuna kopija u svijetu. Zarada od prodaje singla dosegla je 55 milijuna funti, te je donirana u memorijalni fond princeze Diane.
1998. godine, Britanska Kraljica Elizabetha II proglasila ga je vitezom, čime je ispred imena dobio titulu 'Sir'.
Uspješnu karijeru nastavlja komponirajući muziku za novi Disneyev animirani film Aida, za što osvaja nagrade Tony i Grammy.  
Početak novog tisućljeća obilježio je i novi studijski album Songs from the West Coast, nakon čega John najavljuje da prestaje sa snimanjem albuma, te da će se posvetiti samo nastupima, međutim 2004. godine ipak izdaje Peachtree Road.  U sklopu svojeg The Red Piano showa od 2004. do 2007., održao je 75 nastupa u Ceasars Palaceu, u Las Vegas Stripu, a 2008. godine izdaje DVD/CD sa 'live' snimkama tih  koncerata. Skladao je i glazbu za mjuzikle Billy Eliot i Lestat, a povodom svojeg 60. rođendana, u ožjuku 2007., održava nastup na Madison Square Gardenu, o čemu je snimljen i DVD Elton 60 – Live at Madison Square Garden, te kompilacijski CD sa najvećim hitovima Rocket Man – Number Ones.
I njegov je privatni život zadnjih godina doživio prekretnicu; vjenčao se sa filmskim režiserom i producentom Davidom Furnishom, s kojim je prošle godine posvojio dijete - Zachryja Jacksona Levona. Elton John uz to ima i desetero kumčadi, među kojima su i Sean Lennon, te djeca Davida i Victorie Beckham, i Elizabeth Hurley.
Sunday Time Rich List ove ga je godine uvrstio među 10 najbogatijih ljudi britanske glazbene industrije, a od 1976. godine, Elton John vlasnik je i direktor nogometnog kluba Watford Football Club. Veliki je ljubitelj umjetnina, cvijeća i automobila.
Zadnji album Eltona Johna, The Union, nastao je prošle godine u suradnji sa Leonom Russellom, a pjesme s istog, ova velika zvijezda predstavlja i na turneji koja je u tijeku. U sklopu europske turneje, 11. studenog, posjetit će i Ljubljanu, što je još jedna prilika da uživamo u spektakularnom nastupu koji će nam vjerujem, Sir Elton John i ovoga puta sigurno prirediti.     

Нема коментара: