6. 1. 2010.

London Calling: 30. rođendan albuma koji je promenio svet


Treći studijski album londonskih buntovnika, četveročlanog benda The Clash, objavljen je u Velikoj Britaniji 14. decembra 1979., a u ostatku sveta izašao je tokom januara 1980. Do tog trenutka The Clash je već uživao kultni status među britanskim pankerima, no atmosfera pre nastanka ove krucijalne pank ploče i nije bila tako idilična. Naime, clashovcima se prigovarao da su izdali ideale potpisavši ugovor s velikom diskografskom kućom (CBS, kasnije Epic), a na teret im se stavljalo i da su se odmakli od 'pravog' pank zvuka

Ovo potonje nije bilo bez osnove, budući da je grupa na "London Calling" tipičnu troakordnu pank poetiku obogatila ska, pop, soul, rockabilly i reggae obrascima, dok je tematika pesama ostala na 'liniji' - nezaposlenost, rasni konflikti, droga i (ne)odgovornost političara i dalje su se nalazili na udaru The Clasha. "London Calling" visoko se kotira na većini top lista najboljih rok albuma svih vremena, a u konkurenciji dvostrukih albuma za prvo mesto na listi najboljih vodi mrtvu utrku s duplom pločom The Rolling Stonea "Exile on Main Street" iz 1972. godine.

"London Calling" se do danas prodao u preko dva miliona primeraka, a te 1980. prodavao se po ceni jednostrukog albuma. Bio je to samo još jedan dokaz socijalne osetljivosti članova benda, koji su dozvoljavali fanovima da besplatno ulaze na koncerte, a neretko su na turnejama primali obožavaoce i u svoje hotelske sobe ako nisu imali gde da spavaju.

Dva najuspešnija singla s albuma bili su naslovna pank himna "London Calling" (delimično inspirisana kvarom na nuklearnoj elektrani u Pensilvaniji) te "Train in Vain", pesma koja je visoko kotirala na američkim top listama. No, s vremenom se kao jedan od glavnih aduta albuma iskristalizovala "The Guns of Brixton", prva pesma koju je napisao i delimično otpevao bas-gitarista Paul Simonon.
"London Calling", rad proizašao iz mahnite kreativnosti vokala i ritam-gitariste Joea Strummera (preminuo 22. decembra 2002.), basiste Paula Simonona, gitariste Micka Jonesa i bubnjara Nickyja 'Toppera' Headona, opisan je kao 'toplo, besno, promišljeno, uverljivo, melodično i žestoko' remek-delo. Danas se smatra najuticajnijim rok albumom u istoriji, koji je 2007. godine uvršten u Grammy Hall of Fame kao kulturološko dostignuće od istorijske važnosti.

Omot albuma "London Calling" posebna je priča. Fotografiju Paula Simonona kako razbija gitaru snimila je na koncertu u New Yorku Pennie Smith, koja nije htela da se njena slika objavi jer je smatrala da je previše mutna. Na insistiranje Joea Strummera fotografija je stavljena na glavni cover ploče, a finalni dizajn omota delo je Raya Lowryja i predstavlja odavanje počasti debitantskom albumu Elvisa Presleyja. Godine 2002. Q magazin proglasio je fotografiju Pennie Smith najboljom rok fotografijom svih vremena, a Lowryjevo idejno rešenje zauzelo je deveto mesto na večnoj listi najboljih omota ikad.

1 коментар:

Анониман је рекао...

The Clash je, po meni, najjaci bend...
Slusam ih vec 20-ak godina
white riont!!!!
londons burning!!!
english civil war!!!