Nakon punih 26 godina opstanka na sceni, Psihomodo pop je snimio možda i najbolji album u svojoj karijeri. Čak i da nije tako, dokazali su da s godinama postaju sve bolji!
Dubravko Jagatić/TPortal
12 novih pjesama i 12 potencijalnih hitova među kojima je teško pronaći ćorak. Doista rijetko dobar rock album bez pretencioznih pokušaja da bude iznad svih, da bude bezuvjetno bolji ili da bude originalan.
Psihomodo pop ovom je albumu jednostavno svoj, ne negirajući kontinuirani utjecaj punk rocka velikana (The Vibrators, The Clash) i grupe Velvet Underground koji u njihovoj interpretaciji, odnosno s njihovim štihom, donosi pravo osvježenje na domaću rock scenu. No, s druge strane, možda im je ta prednost istovremeno i mana jer publika koja je odrasla uz njih i njihove utjecaje danas nije koncertna publika, a album će eventualno kupiti svojoj djeci, dok se nova generacija može samo nakloniti svima njima, ali ne i sve shvatiti i povezati.
Gobac je, između ostalog, posegnuo i za prepjevom pjesme 'About A Fire' Nancy Sinatre i nije pogriješio jer je u njihovoj verziji pjesma 'Vatra' više nego fantastična, s naglaskom na gitarski zvuk i sound iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, za što su ponajviše zaslužni Smiljan Paradiš Šparka i Branimir Tomljenović Bane koji su producirali album. Vrhunska stvar!
Mogla bi se o svakoj pjesmi s ovog albuma napisati recenzija jer svaka pjesma nudi 'ono nešto' i zasebna je priča koja izdiže Psihomodo pop iznad ostalih, htjeli to oni ili ne. No, valja svakako još spomenuti i posljednju stvar na albumu 'Tužni klaun' na koju je svoje prste stavio Davor Slamnig stvorivši od te pjesme malo remek-djelo.
Osim već spomenutog punk rocka s kraja 70-ih i psihodelije 60-ih, vrlo primjetnog utjecaja stare beogradske rock škole (onog najboljeg što je ta škola ponudila kroz Partibrejkerse i Električni orgazam), Gobac je istovremeno kroz tekstove napokon nadrastao pubertet ušavši direktno u zrelo doba svog života, pa je i gorčina nezaobilazno upadljiva u većini pjesama koja na momente čak nudi i depresivnu stranu onog uvijek 'blesavog' Gobca koji se nikada nije prestao glupirati, što kroz tekstove, što na sceni.
U svakom slučaju, nema sumnje da je ovo najbolji domaći rock album koji se pojavio u Hrvatskoj ove godine, jedan od njihovih najboljih albuma (ako ne i najbolji) te veliki povratak Psihomodo popa na sam vrh.
Ocena: 9/10
Нема коментара:
Постави коментар