Prljavo Kazalište: Novi album pa Arena

Poznata hrvatska grupa Prljavo kazalište obeležiće trideset godina karijere velikim koncertom koji će održati 28. decembra u novosagrađenoj „Areni” u Zagrebu

Trenutno se u Engleskoj privodi kraju izgradnja velike bine koja će biti u obliku njihovog zaštitnog znaka, a koji je dizajnirao poznati umetnik Mirko Ilić. Pozornicu u obliku usana sa ispleženim, isečenim jezikom (podseća na logo grupe The Rolling Stones) pravi ekipa koja je radila spektakularne bine za grupe AC/DC i upravo The Rolling Stones. Pozornica bi trebalo da bude visoka deset, a široka 16 metara, dok će se jezik protezati u publiku čitavih petnaest metara.
Očekuje se da će ovom koncertu prisustvovati 25.000 ljudi, a to će biti prvi koncert u „Areni” koja se inače gradi za potrebe Svetskog prvenstva u rukometu. Grupa Prljavo kazalište ovih dana je objavila svoj trinaesti album „Tajno ime”, a na slavljeničkom koncertu će gostovati i bivši članovi benda.
- Nastupiće svi stari članovi koji su na bilo koji način doprineli bendu i učestvovali u ovih prvih trideset godina rada. U „Areni” će se, među ostalima, naći Marijan Brkić, Davorin Bogović i Nino Hrastek. Trenutno radimo na repertoaru za koncert - rekao je bubnjar grupe Tihomir Fileš za hrvatske medije.
Inače, Mirko Ilić je dizajnirao omote grupa Bijelo dugme, U škripcu, Boa i druge, ali nekako je najupečatljiviji u vizuelnom smislu ostao njegov rad upravo na prvom albumu Prljavog kazališta. Ovaj album, koji je imao veliki uticaj na domaću pank i novotalasnu scenu, mnogi i dalje smatraju jednim od najboljih izdanja poznate grupe.

Recenzija: Prljavo kazalište - "Tajno ime"

Održati se na sceni 30 godina, od čega velikim dijelom pri samom vrhu ili na samom vrhu, nije mala stvar. No, nakon 30 godina, objaviti album koji zvuči kao da je snimljen prije 20 i na kojem nema puno kreativnih pomaka i nije baš pohvalno

Jasenko Houra snimio je s grupom Prljavo kazalište nekoliko odličnih albuma, koji su obilježili ne samo neke dekade u povijesti hrvatske rock scene, već i neke generacije koje su odrasle na njegovim pjesmama.
Posljednjih nekoliko godina i posljednjih nekoliko albuma, Prljavo kazalište nije ni približno toliko važno, niti o tim istim albumima treba polemizirati ili ih je trebalo svrstavati na bilo kakve važnije top ljestvice domaćih albuma posljednjih desetak godina.
Album 'Tajno ime' na neki se način očekivao kao vrhunac dosadašnjeg Hourina kreativnog rada, s obzirom na to da je ipak iza njega plodnih 30 godina. Nažalost, 'Tajno ime' samo je ogledalo njegove današnje kreativnosti, koja se više oslanja na njegove omiljene izvođače iz 80-ih, nego na njegove skladateljske sposobnosti, te snagu i imidž koje ime Prljavog kazališta nosi sve ove godine.
Pjesme 'Male stvari', 'Elklinjo', 'Ples sa vragom' i još poneke zvuče sjajno, no nema sumnje da vam tijekom slušanja tih istih pjesama ne prođe kroz glavu misao da ste te pjesme sigurno već negdje čuli. Tako će se glazboznalci dobro zabaviti prepoznavajući karakteristične rifove The Culta, Brucea Springsteena, U2-a, Billyja Idola, Bryana Adamsa itd.
Svih onih istih Jajinih heroja, uz koje je i sam odrastao i od kojih se očigledno nije ni posljednjih nekoliko godina puno odvajao. Kao da je zaglavio negdje u 80-ima, ne želeći ostarjeti ili sam sebi priznati da su današnji tinejdžeri rođeni kada je u Hrvatskoj počeo rat i da njihovo poimanje rock scene nema nikakve veze s ovim što on danas svira.
Istini za volju, s druge pak strane, možda je, kalkulirajući, baš zato i iskoristio sve što su ga njegovi rock heroji naučili, računajući da će baš njima taj zvuk, ti rifovi, ta rock poetika i te pjesme zvučati sjajno kao i njemu kada ih je prvi put čuo.
Unazad dobrih 20 godina, rodilo se mnogo djece Prljavog kazališta i novog vala, pa su njihovi današnji ostarjeli učitelji na neki način postali smiješni ili su im apsurdna pojava koja zaslužuje naklon do poda, ali istovremeno i potreban odmak od njihova rada posljednjih nekoliko godina, pa tako i albuma 'Tajno ime'.
Valja svakako izdvojiti sjajnu produkciju albuma koji je miksan i masteriran u studiju Metalworks studios u Kanadi i za čiji je zvuk velikim djelom zaslužan Chris Crerar, koji je miksao album.
U tekstovima se Houra na ovom albumu daleko više okrenuo svojoj prošlosti i odrastanju, uz nezaobilazni kritiku društva, ali na sebi svojstven i pomalo smiješan način, kao da se boji reći što misli, pa se čini da skriva svoje stavove iza
bezazlenih stihova, koristeći se pritom šatrom iz dana svoje mladosti.
Ukratko, nema sumnje da ga je uhvatila kriza srednjih godina, te je digao ruke od svega svjestan da mora i dalje biti to što je bio cijeli život, ali mu nije lako. Odlično je odsvirao što je odsvirao, zapjevao si svoje nove pjesme, poslao poljubac voljenima, poslao ostale dovraga, lupio petama i snimio još jedan album nadajući se da će se i drugima svidjeti kao i njemu.
A možda je zapravo Houra svega toga i te kako svjestan, pa je i napisao stih: 'To su male stvari koje kažu da si već ostario', šarmantno si tepajući da ga je vrijeme možda ipak prestiglo te da mu je teško držati korak s novom generacijom ljubitelja rock glazbe.

P. S. Na albumu se nalaze i tri remiksa Prljavog kazališta ('Sretno dijete', 'Sve je lako kad si mlad' i 'Kao'), koje potpisuje Cappricorns, o čemu nema ni slova pojašnjenja tko i što stoji iza tog imena. Nažalost, ti remiksi otvaraju samo jedno pitanje, a to je: 'Zašto je uopće nekome palo na pamet remiksirati Prljavce?'

Ocjena: 6/10

Recenzirao: Dubravko Jagatić