17.09.2008.

Danijela Dvornik: Mojih život s Dinom

Dino Dvornik je pripremao novi album, a njegova supruga kaže kako želi da se objavi jer sve pjesme na tom albumu sada imaju veću težinu i veću vrijednost

Piše: Klara Rožman (Jutarnji.hr)
Foto: B. Gaurina, D. Tadić, D. Matić, J. Prkić, arhiva

- Voljela bih da se ljudi Dina sjećaju po njegovoj glazbi i njegovu duhu. Jer, i ja ću ga po tome pamtiti - kaže 41-godišnja Danijela Dvornik koja, kao ni njezina 17-godišnja kći Ella, još ne može vjerovati da Dina Dvornika više nema.
- Teško mi je reći kako se osjećam. Svaki dan gledam oko sebe, a svaka stvar koju u kući vidim, ima neku vezu s Dinom. Ne mogu se ni za što uhvatiti, a da ga se ne sjetim. Do maloprije sam slagala njegovu robu. Majice koje je nosio dan prije još mirišu po njemu. Sve ovo je nevjerojatno, čudno i nestvarno, a ja nikako ne uspijevam pomiriti se sa spoznajom da on više nikada neće ući kroz naša vrata. Ovo što se dogodilo čini mi se nemogućim... Pokušavam se nečim zabaviti da ne mislim o tome, cijeli dan nešto radim po kući. Dom nam je izgledao kao ršum nakon svih ljudi koji su nam ovih dana prodefilirali kroz stan. Posvuda ima mnogo Dinovih papira, pisama, računa koje treba platiti... Ironija života je takva da te već sutradan čeka nešto što moraš obaviti, nitko te više ne pita za tvoju tugu. Ne kažem da ljudi oko mene posljednjih dana nisu bili divni, ali život ide dalje i ja to ne mogu odgađati.* Imate li kakve poslovne planove za sebe?
- Imam nešto. Postoje poslovne ponude. Moram razbistriti glavu i pronaći ono u čemu ću naći sebe. Imam svoju tvrtku, registriranu za sve i svašta, a čime ću se točno baviti, znat ću kad prođe još malo vremena. Trebam pronaći neki svoj način.
* Što će biti s Dinovim posljednjim albumom, ‘Pandorinom kutijom’?
- I za to moram sjesti s njegovim izdavačima. Gotovo je oko 80 posto albuma, želim da izađe. Sve pjesme na tom albumu sada imaju veću težinu i veću vrijednost.
* Gdje ste se i kada vi i Dino upoznali?
- Upoznali smo se kao tinejdžeri na tulumu kod njega u stanu. Nisam bila oduševljena ni tulumom, ni ekipom u stanu, a ni samim Dinom dok ga nisam upoznala. Ali, on mi je u sekundi razbio sve predrasude.
* Kakve ste predrasude imali?
- Nas dvoje nismo se kretali u istim krugovima. Znala sam za njega, znala sam da je sin Borisa Dvornika i da nešto svirucka - tada je svirao u Kineskom zidu. Ali, nismo bili u istom điru, nije mi bio napet. No, kad sam ga prvi put ugledala, privukao me njegov pogled koji je zračio nečim što sada ne mogu opisati. Privukao mi je pažnju. Na tom tulumu dugo smo pričali. Bio je neposredan, otvoren i pun ideja. Već je onda ‘brijao’ po glazbi. Imao je Kineski zid, a bio je i u grupi Hidrant koja je svojedobno svirala kao predgrupa Idolima na koncertu na kojemu sam i ja bila.
* Prohodali ste već na tom tulumu?
- Ne. Nakon što smo razgovarali cijele noći, ja sam pred jutro krenula kući. On je zaspao. Nisam mu ostavila ni broj telefona, ni adresu. Sljedećih nekoliko dana oboje smo priželjkivali da se negdje sretnemo. I napokon smo se, tjedan dana poslije, susreli u jednom kafiću. Nisam mu se htjela javiti, ali on mi je prišao na šanku, uhvatio me za ruku i tako je to krenulo. To je bio naš početak.
* Ubrzo poslije toga vi ste otišli u London gdje ste u to vrijeme radili kao baby sitter?
- Da. Nagovarala sam Dina da ide sa mnom i osjeti tu glazbenu meku. London je bio i ostao grad koji i Dino i ja obožavamo. Svake godine posjećivali smo ga barem na tjedan dana. Tada je došao za mnom u London i živjeli smo ondje zajedno oko pola godine.
* Je li točno da je Dino u to doba radio u restoranu?
- Da. Tijekom dana je radio, a navečer me dočekivao svirajući gitaru na kojoj je uvijek nešto tandrkao. Tada mi je prvi put odsvirao ‘Ti si mi u mislima’.
* Kakav je Dino bio kao konobar?
- Presmiješan. Nije uspijevao dobiti nikakav malo teži i bolje plaćen posao. Na svim težim poslovima ostajao bi u prosjeku oko jedan sat. Razbijao bi čaše, brkao narudžbe, zaboravljao što su ljudi naručili. Nije bio talentiran za to. Na kraju je završio u dnevnom restoranu koji radi na od 9 do 17 sati, u blizini Notthing Hilla. Ondje je radio u kuhinji, prao suđe i činio najmanje štete. Njegovom smo plaćom pokrivali stanarinu, a od moje smo živjeli.
* Kada ste odlučili vjenčati se?
- Još u Londonu. Jednoga dana ustali smo i kao dvoje glupana krenuli u općinu.* Zaprosio vas je?
- Ma kakvi. Živjeli smo zajedno i među nama je postojala bezuvjetna ljubav. I svađali smo se, ali smo prije svega voljeli jedno drugo. Jedva smo čekali da se vjenčamo. Osim toga, bilo nam je glupo da se vratimo u Hrvatsku i nakon zajedničkog življenja krenemo živjeti odvojeno. No, plan o brzopoteznom vjenčanju u Engleskoj nam se izjalovio jer smo se došli vjenčati u nedjelju, i to bez ikakve najave. Zatim su nas činovnici još i ismijali jer se ispostavilo da putovnica nije dovoljna da ljudi stupe u brak. U Split smo se, dakle, vratili neoženjeni. Ja sam živjela sa svojim, a on sa svojim starcima. U tom je razdoblju nastala njegova prva ploča s kojom je polako krenulo i ludilo njegove popularnosti. Stalno me zvao da idem s njim i ostavim posao, a ja to nisam mogla učiniti zbog staraca. Radila sam u duty-free shopu, a mojima bi bilo nepojmljivo da baš ništa ne privređujem. Nama, opet, nije bio problem u poslu, nego nas je mučila razdvojenost. Tada nije bilo mobitela, ostavljala sam mu poruke po hotelima, on se javljao kada i kako je stigao.* Je li ga opio uspjeh prvog albuma?
- Naravno, bilo mu je drago, ali on nikada nije bio od onih kojima slava udara u glavu. Bio je prekrasan. Vodio me na ručkove i večere, volio je ljudima oko sebe davati darove.
* Kakav je bio Dinov odnos prema novcu?
- Specifičan. Jedanput se od sreće zato što je publika lijepo prihvatila njegov nastup, nakon završetka koncerta ponovno uspeo na pozornicu i sav sretan pobacao sve netom zarađene njemačke marke među publiku. On je bio takav. Kada je bio sretan, svima je dijelio sreću. Sjećam se kada je otišao na koncert u Osijek sav dotjeran, u odijelu, s naočalama i satom, a vratio se gotovo gol i bos, samo u potkošulji i nekom džemperu koji je na brzinu kupio.
* Gdje su mu nestale stvari?
- Sjećam se kada je dotjeran otišao na koncert u Osijek, a vratio se skoro gol. Bacio se u publiku koja ga je skinula... Tijekom koncerta bacio se od sreće u publiku, a oni su sve skinuli s njega. Ima milijun takvih anegdota s njim.
* Kada ste se vjenčali?
- 12. kolovoza 1989. godine. Ella nam se rodila godinu i pol kasnije.
* Jesu li roditelji bili zadovoljni vašim izborom?
- Dino im je bio malo sumnjiv. On nije radio posao sa stalnim radnim vremenom, koji uključuje socijalno i mirovinsko osiguranje. Starcima se činio malo neozbiljan i nije ih uspjelo utješiti što je on tada doista dobro zarađivao. Malo su se bojali za nas. Međutim, na kraju su ga prihvatili, a ja im, iskreno, i nisam dala previše opcija za razmišljanje.
* Zbog čega ste odlučili živjeti u Zagrebu, a ne u Splitu?
- Nakon Londona oboje smo nekako prerasli Split. Naravno da smo svako malo trčali onamo i uvijek rado dolazili u Split. No, Dinu je Zagreb bio važan zbog posla, a meni je godilo to što smo mogli živjeti svoj život bez da prvi susjed zna što kuham.
* Početkom 90-ih godina Dino je bio jedna od najvećih jugoslavenskih zvijezda. Vi ste u to doba bili kod kuće, trudni, odnosno s malom bebom. Kako je tada izgledao vaš život?
- Dino Dvornik s ocem, majkom i bratom u Splitu 1999. godine. Mnogo sam putovala s njim i veći dio trudnoće proveli smo zajedno.
* Planirali ste Ellu?
- S Dinom se nikad ništa nije moglo planirati.
* Pamtim li dobro da ste Ellu rađali tijekom Dinova prvog velikog live koncerta u zagrebačkom Domu sportova?
- Termin za rađanje bio je na sam Božić, ali trudovi su počeli 22. prosinca, dan uoči njegova koncerta. Ja sam otišla u bolnicu, a Dino je obilazio televizije dajući intervjue. U bolnici su mi rekli da imam trudove i moram ostati, a ja sam liječnika pokušavala nagovoriti da me pusti na koncert. Rekao mi je da nema šanse da preživim koncert s tim trbuhom. Ostala sam u bolnici, rodila Ellu 23. prosinca u 3 sata ujutro, a Dino nas je došao vidjeti ravno s tuluma u Saloonu. Dva-tri dana poslije Dino je od silnog tulumarenja, uzbuđenja zbog Ellina rođenja i velike sreće, zaspao, umjesto da dođe po mene u rodilište. Pritom je još i isključio telefon. Moja mama je čekala da je on nazove te da zajedno dođu po Ellu i mene, a nakon nekoliko sati tišine je posumnjala i nazvala bolnicu. Tamo su joj rekli da cijelo jutro pokušavaju dobiti Dina i da sam ja na rubu živčanog sloma jer su sve rodilje davno otišle kući, a ja stojim i čekam da netko dođe po mene. Na kraju me mama pokupila taksijem, a Dino je na brzinu vidio Ellu i mene jer je taj dan morao poslovno otputovati u Beograd.
* Koliko mu je rat narušio karijeru?
- Jako puno. Bio je lansiran u orbitu i naglo prizemljen. Uostalom, kao i većina glazbenika. Ostao je paf. Tijekom rata mnogo je radio po Sloveniji, Njemačkoj i Švicarskoj, ali sve ga je to dosta pogodilo. Upravo je trebao početi ubirati plodove svog rada.
* Jesu li tada počeli njegovi problemi s drogom?
- Krizne su mu bile ‘95. ili ‘96. Morao je baš ‘lupiti o zid’. Počeci njegova posla bili su takvi da nema te prirodne sile pomoću koje bi bilo koje ljudsko biće moglo izdržati taj tempo. Ja sam često padala s nogu od umora, neispavanosti, tandrkanja autima, ljudi koji su ga stalno okruživali... On je bio mlad i pun snage, ali imao je prejak tempo. Znao bi u jednoj večeri odraditi dvije gaže. Suludo! U jednom trenutku više nije mogao kontrolirati samoga sebe, odnosno svi su nad njim imali više kontrole od njega samog. Mislim da su tu počeli njegovi problemi s tim paklom. U trenutku kada je novac postao bitniji od emocija, Dino je prvi put pokleknuo. Samome sebi nanio je najviše štete. Pet godina izdržao je bez ikakvih problema, a onda je sve puklo. Mislim da su mu krizne godine bile 1995. ili 1996.* Zbog čega prije nije otišao na liječenje?
- Odlazio je, pa bi se vraćao, pa bi opet pokleknuo...
* Kako ste se vi tada osjećali?
- Imala sam razumijevanja za njega, nastojala mu biti podrška, nastojala mu ukazati da mora potražiti pomoć. Ali, Dino kao Dino, njemu se baš moralo dogoditi da lupi glavom o zid.
* Kada je to bilo?
- Sredinom 90-ih. Završio je u bolnici nakon što su ga našli u WC-u na jednom partyju. Slijedilo je razdoblje u kojemu je trebalo mnogo živaca, snage, volje... Meni s Ellom nije bilo baš najjednostavnije pratiti svaki njegov korak. On je uvijek imao dovoljno prostora da zafrkne cijelu stvar. Ali, shvatio je da tako više ne može, da tako dalje neće. To mu je dalo snagu i počeo je pospremati vlastiti život. Počeo je slušati što mu se kaže, počeo se truditi da popravi sve što je pokvario.
* Jeste li u tom crnom razdoblju ikada razmišljali da ga ostavite?
- Dino je bio takva osoba koju, ako imate imalo duše, ne možete ostaviti. Svojom je iskrenošću uvijek znao kupiti moju ljubav. Prije nekoliko dana smo se nešto posvađali. Rekla sam mu da sam 20 godina s njim i da ću se rastati jer mi ga je stvarno dosta. Odgovorio je da su svi muškarci isti i da mi to nema smisla. Rekla sam da priča što hoće, ali ja sada krećem u potragu za novim frajerom. Na to je Dino kazao: ‘Dobro, nema problema, ali povedi i mene sa sobom. Ja ti neću smetati. Ja samo želim biti s tobom’.
* Prva ste slavna obitelj o kojoj se na ovim prostorima snimao reality show. Zbog čega ste pristali na to?
- Mi nikad ništa nismo krili od publike. Sve što je tamo bilo prikazano, nama se doista događalo. Ponekad nismo znali što ćemo koji dan snimati. Bilo bi glupo da se bacamo padobranom. Ali, Dino bi uvijek smislio neku akciju.
* Koliko je Dina pogodila smrt njegova oca Borisa?
- Dosta, ali je sve to nekako držao u sebi. Njih dvojica imali su specifičan odnos, bili su slični i Boris je uvijek govorio da se Dino ‘dao’ na njega. Tugu zbog očeve smrti Dino nije previše iskazivao na van. Bio je, naravno, tužan, ali mislim da je duboko u sebi bio mnogo tužniji nego što je to pokazivao ljudima. Baš kao i Ella sada.
* Jeste li preslušali sve materijale s Dinova novog albuma?
- Jesam.
* Kakve su pjesme?
- Prave dinovske, vesele i pune ritma, s tim da je na ovom albumu mnogo pažnje posvetio i stihovima. To je učinio jer sam uvijek kritizirala da su mu stihovi mnogo lošiji od glazbe. No, Dinu je muzika bila ritam i melodija. Činjenica je da je i s ovim album imao problem, odnosno ljudi su dolazili i pitali kada će opet snimiti ‘Ti si mi u mislima’. Malo tko je shvaćao da je Dino tako razmišljao kada je imao 20 godina i da se s 40 ne može vraćati na staro.
* Je li bio pod pritiskom zbog ovog albuma?
- Znate, Dino je barem dva puta godišnje gledao film o Mozartu. Jako je volio taj film i naposljetku su mu ga u videoteci darovali. U tom filmu izbija lucidnost glazbenog genija, šarm i dijete u njemu, genijalnost nastala puno prije svog vremena te njegov kraj kada on piše Rekvijem koji mora napisati da bi dobio novac i prehranio se. Sve to ima velike sličnosti s Dinom. Od svih knjiga koje imamo kod kuće, cijelo se vrijeme vraćao dnevnicima Mozartove sestre. Svako malo bi mi prepričavao tu knjigu. Bio je fasciniran Mozartom. Mislim da odgovor leži u tome. Pritisak na Dina je trajao i naposljetku ga je slomio. On je bio ispred svog vremena, a ljudi to nisu uspjeli shvatiti.
* Rekli ste kako biste voljeli da ljudi Dina pamte po njegovoj glazbi. Po kojoj ćete ga pjesmi vi pamtiti?
- Teško mi je izdvojiti. Svaka je pjesma na neki način priča o njemu. Drag mi je sentiš ‘Biti sam’. Draga mi je i ‘Ljubav se zove imenom tvojim’ za koju sam posebno vezana. Kad je riječ o novom albumu, radujem se laganici za koji sam ja napisala tekst, a naslov je ‘Zašto mi radiš to?’

Нема коментара: