Recenzija nedelje: Rambo Amadeus "Hipishizik metafizik"

Talent poput Ramba Amadeusa uglavnom se mora uvijek boriti s istim problemom, a to je da svoju genijalnost predoči na što jednostavniji način. Ako uspije prevladati tu prepreku, onda ima remek-djelo, u suprotnom sve ostaje izgubljeno u prijevodu. Novi album muči ovo potonje

Prošli album "Oprem dobro" još uvijek spada u grupu ne samo najboljih albuma iz opusa ovog crnogorskog glazbenika, već je sigurno i jedan od najvažnijih albuma na ex-Yu sceni. No Rambo Amadeus ne bi bio to što jest da previše haje za takve stvari i da je opterećen prethodnim dobrim uradcima, on je čovjek spreman na izazove, eksperimente i pomicanje granica.
Problem s ovim albumom leži u tome što je odlučio granicu pomaknuti predaleko. Nedvojbeno je da u tekstualnom smislu istresao osobna filozofsko-metafizička stajališta i da je uživao u tome koliko daleko može ići u uglazbljivanju filozofije kroz svoj prepoznatljivi Frank Zappa s Balkana stil. Lijepo je sve to zamislio, ali se po putu malo zamrsio u vlastite niti, čime je u određenim pjesmama izgubio na efektnosti, tako da umjesto da reže svojim uobičajenim intelektualnim sarkazmom, on maše tupom oštricom poput nekog starog i dosadnog gunđala.

Celu recenziju Zorana Stajčića sa TPortala pročitati ovde