Protekli vikend:
Bio sam na koncertu klasike. Kako se stari, sve se manje ide na rock koncerte, ali zato rado pogledam npr. video snimak sa koncerta izvrsne grupe The Beat Fleet (TBF)
Izvor: Radio Sarajevo
Gledam kako je bilo na koncertu ove sjajne grupe i sjećam se provale gitariste Dragianija iz vremena kada je rap muzika bila novost, kada mnogi nisu znali ni kako se zove ta muzika, pa su pa npr. stariji pjevači narodne muzike Edi Maajki govorili "slušaj...ti mali što nabrajaš...". Elem - jedan naš prijatelj iz Splita nam je napravio veliku uslugu, kasno noću poslije koncerta u pijanom stanju pristao je jednu Dragianijevu prijateljicu odbaciti kući. Stvarno je taj Splićo ispao drug, ali jedino što se Dragianiju (heavy metalac) nije dopalo je to što smo kompletan put Dubrovnik-Mokošica-Dubrovnik morali slušati cijeli album grupe The Beat Fleet!
I tako... naš drug vozi i pjeva unisono s reperima iz auto-zvučnika sve te "tekstove gdje se nabraja" (nešto na dalmatinskom tipa "malo sam maka... šporko je sve... pokrali su šolde... itd...") i ja se čudim kako Moro zna napamet sve te silne tekstove!? Jako puno teksta!
A Dragiani će na to zlobno: "A tko zna... Možda je on pjevač grupe!"
U jednoj od prošlih kolumni prisjetio sam se svojih prvih audio uređaja.
U ovoj kolumni daviću vas sa mojim (i bratovim!) gramofonom. Dobio sam ga u višim razredima osnovne. Koje savršenstvo tehnike! Originalni britanski dijelovi! Naredaju se ploče pa kad jedna završi druga padne i svira!
Ne moraš ustajati da promijeniš ploču! :) Pogledajte na kraju ovog klipa šta piše na njemu:
Fasciniranost tehnikom bila je prije možda i veća nego danas. Ono čega se ja sjećam kao novotarije je:
- ulazak veš mašine u kuću
- ulazak drugog kanala televizije u kuću.
Naravno ima još toga revolucionarnog - ulazak kolor televizora, video rekordera u kuću, prvi mali kompjuteri koji su koristili TV kao monitor - ali... neka ostane nešto i za iduće kolumne. :)
Ja sam generacija se rodila bez televizora u kući, ali u godinama kad sam bio beba svi su manje-više već nabavili televizore, pa i mi! Znači ne sjećam se onog "zlatnog doba" kad komšije navale da dolaze kod onih prvih koji su u zgradi nabavili televizor!
I zasjednu, bulje u televizor, neće da odu... Fascinirani televizijom zaborave na lijepo ponašanje i odu tek kad spikerica objavi kraj programa i pročita najavu za sutra!
Do 1972. gledali smo samo jedan kanal televizije. Na kanalu 8. bio je odašiljač Hum koji smo mi pratili. Na ostalim kanalima bio je samo "snijeg" osim kanala 5, gdje se sa Vlašića moglo vidjeti isto što i sa Huma (jedini kanal JRT) samo u mnogo goroj kvaliteti.
I tada se dešava nešto uzbudljivo. Pojavljuje se Drugi kanal! Mogućnost da se bira emisija koja će se gledati... a i mogućnost da se ukućani počnu svađati oko toga!
Tek pojavom Drugog programa spoznao sam čari sportske emisije Indirekt u kojoj se iz jednog posebnog ugla pratio sport. Na kraju emisije išao je humoristički komentar i "Sport u karikaturi".
Za razliku od televizora "koji je oduvijek tu" sjećam se ulaska veš mašine u kuću. Mnogi istoričari kućanskih aparata upravo pojavu veš mašine smatraju revolucijom! Do pojave veš mašine bar sat-dva dnevno se iskuhavao i prao veš "na ruke"! Veš mašina je promijenila živote...
Upotrebom veš mašina, tzv. "veš kuhinje" u kojima su mnogi stanari kiselili kupus postaju suvišne, te se u njih po pravilu useljavaju i proširuju svoju kvadraturu stanari sa prizemlja. Kod nas su iščezle "veš kuhinje", a u nekim zemljama one su i danas zakon, a veš mašine po kućama "teška ilegala"!
Nema opterećivati konstrukciju zgrade sa teškim mašinama punim vode, a nema ni uznemiravati komšije "kad mašina krene centrifugu"! Mnogi naši ljudi kad dođu u Ameriku krišom noću unesu veš mašinu u kuću, da ih komšije ne vide. A veš peru kad su komšije na poslu, da ne čuju "centrifugu"... :)
E ono čega se stvarno sjećam je: kada je ulazila prva veš-mašina, nije bila u kupatilu nego u kuhinji! Kupatilo je bilo premalo vjerovatno zato što se pri projektovanju zgrade nije očekivao izum veš-mašina, odnosno očekivao se njihov smještaj u "veš-kuhinju" u prizemlju. Sjećam se da je dolazio majstor, bušio zid i pravio slavinu i odvod za vodu. Išao sam u osnovnu.
Kad smo nedavno evocirali uspomene o tome da smo mi generacija koja se sjeća ulaska kolor televizora u kuću, ulaska veš mašine u kuću...moj drug iz razreda se sjetio da je njegova nena imala prije tih automatskih veš mašina - stariji tip perilice koja nije bila automatska! Nije imala programatora, nego je domaćica ručno okretala šalter na kome je pisalo "predpranje", "centrifugiranje", "ispiranje"...
Eto svašta sam vidio, svuda sam bio, ali moji dragi mladi posjetitelji portala-vjerujte da čak i ja nisam nikad vidio takvu "neautomatsku" mašinu za pranje rublja!
Bio sam na koncertu klasike. Kako se stari, sve se manje ide na rock koncerte, ali zato rado pogledam npr. video snimak sa koncerta izvrsne grupe The Beat Fleet (TBF)
Izvor: Radio Sarajevo
Gledam kako je bilo na koncertu ove sjajne grupe i sjećam se provale gitariste Dragianija iz vremena kada je rap muzika bila novost, kada mnogi nisu znali ni kako se zove ta muzika, pa su pa npr. stariji pjevači narodne muzike Edi Maajki govorili "slušaj...ti mali što nabrajaš...". Elem - jedan naš prijatelj iz Splita nam je napravio veliku uslugu, kasno noću poslije koncerta u pijanom stanju pristao je jednu Dragianijevu prijateljicu odbaciti kući. Stvarno je taj Splićo ispao drug, ali jedino što se Dragianiju (heavy metalac) nije dopalo je to što smo kompletan put Dubrovnik-Mokošica-Dubrovnik morali slušati cijeli album grupe The Beat Fleet!
I tako... naš drug vozi i pjeva unisono s reperima iz auto-zvučnika sve te "tekstove gdje se nabraja" (nešto na dalmatinskom tipa "malo sam maka... šporko je sve... pokrali su šolde... itd...") i ja se čudim kako Moro zna napamet sve te silne tekstove!? Jako puno teksta!
A Dragiani će na to zlobno: "A tko zna... Možda je on pjevač grupe!"
U jednoj od prošlih kolumni prisjetio sam se svojih prvih audio uređaja.
U ovoj kolumni daviću vas sa mojim (i bratovim!) gramofonom. Dobio sam ga u višim razredima osnovne. Koje savršenstvo tehnike! Originalni britanski dijelovi! Naredaju se ploče pa kad jedna završi druga padne i svira!
Ne moraš ustajati da promijeniš ploču! :) Pogledajte na kraju ovog klipa šta piše na njemu:
Fasciniranost tehnikom bila je prije možda i veća nego danas. Ono čega se ja sjećam kao novotarije je:
- ulazak veš mašine u kuću
- ulazak drugog kanala televizije u kuću.
Naravno ima još toga revolucionarnog - ulazak kolor televizora, video rekordera u kuću, prvi mali kompjuteri koji su koristili TV kao monitor - ali... neka ostane nešto i za iduće kolumne. :)
Ja sam generacija se rodila bez televizora u kući, ali u godinama kad sam bio beba svi su manje-više već nabavili televizore, pa i mi! Znači ne sjećam se onog "zlatnog doba" kad komšije navale da dolaze kod onih prvih koji su u zgradi nabavili televizor!
I zasjednu, bulje u televizor, neće da odu... Fascinirani televizijom zaborave na lijepo ponašanje i odu tek kad spikerica objavi kraj programa i pročita najavu za sutra!
Do 1972. gledali smo samo jedan kanal televizije. Na kanalu 8. bio je odašiljač Hum koji smo mi pratili. Na ostalim kanalima bio je samo "snijeg" osim kanala 5, gdje se sa Vlašića moglo vidjeti isto što i sa Huma (jedini kanal JRT) samo u mnogo goroj kvaliteti.
I tada se dešava nešto uzbudljivo. Pojavljuje se Drugi kanal! Mogućnost da se bira emisija koja će se gledati... a i mogućnost da se ukućani počnu svađati oko toga!
Tek pojavom Drugog programa spoznao sam čari sportske emisije Indirekt u kojoj se iz jednog posebnog ugla pratio sport. Na kraju emisije išao je humoristički komentar i "Sport u karikaturi".
Za razliku od televizora "koji je oduvijek tu" sjećam se ulaska veš mašine u kuću. Mnogi istoričari kućanskih aparata upravo pojavu veš mašine smatraju revolucijom! Do pojave veš mašine bar sat-dva dnevno se iskuhavao i prao veš "na ruke"! Veš mašina je promijenila živote...
Upotrebom veš mašina, tzv. "veš kuhinje" u kojima su mnogi stanari kiselili kupus postaju suvišne, te se u njih po pravilu useljavaju i proširuju svoju kvadraturu stanari sa prizemlja. Kod nas su iščezle "veš kuhinje", a u nekim zemljama one su i danas zakon, a veš mašine po kućama "teška ilegala"!
Nema opterećivati konstrukciju zgrade sa teškim mašinama punim vode, a nema ni uznemiravati komšije "kad mašina krene centrifugu"! Mnogi naši ljudi kad dođu u Ameriku krišom noću unesu veš mašinu u kuću, da ih komšije ne vide. A veš peru kad su komšije na poslu, da ne čuju "centrifugu"... :)
E ono čega se stvarno sjećam je: kada je ulazila prva veš-mašina, nije bila u kupatilu nego u kuhinji! Kupatilo je bilo premalo vjerovatno zato što se pri projektovanju zgrade nije očekivao izum veš-mašina, odnosno očekivao se njihov smještaj u "veš-kuhinju" u prizemlju. Sjećam se da je dolazio majstor, bušio zid i pravio slavinu i odvod za vodu. Išao sam u osnovnu.
Kad smo nedavno evocirali uspomene o tome da smo mi generacija koja se sjeća ulaska kolor televizora u kuću, ulaska veš mašine u kuću...moj drug iz razreda se sjetio da je njegova nena imala prije tih automatskih veš mašina - stariji tip perilice koja nije bila automatska! Nije imala programatora, nego je domaćica ručno okretala šalter na kome je pisalo "predpranje", "centrifugiranje", "ispiranje"...
Eto svašta sam vidio, svuda sam bio, ali moji dragi mladi posjetitelji portala-vjerujte da čak i ja nisam nikad vidio takvu "neautomatsku" mašinu za pranje rublja!
Нема коментара:
Постави коментар