Piše: Davor Mandić/Novi List
Doista ne zvuči malo kad se kaže da je od prvog koncerta nekog benda prošlo 25 godina. Pogotovo ako se zna da je taj bend Hladno pivo, još uvijek pun energije i za albume i za koncerte i turneje.
Veliki koncert sprema se 25. svibnja na zagrebačkoj Šalati gdje će bend proslaviti točno 25 godina od prvog koncerta, održanog u mitskom Kumrovcu. Koncert se promovira i kao oproštaj od "Svijeta glamura", posljednjeg i vrlo uspješnog albuma Piva, albuma koji je nastavak mirne tranzicije i dostojanstvenog odrastanja benda koji je krenuo s energične, eminentno pankerske pozicije.
Dan ranije Hladno pivo svira u Rijeci, na Studentskom danu. Uoči koncerta razgovaramo s frontmenom benda Milom Kekinom, pretresajući sadašnjost, ali prigodno dakako i prošlost benda.
Zagrebački obljetnički koncert najavljen je i kao oproštaj od »Svijeta glamura«. Zašto takav rez, što to znači?
– Ha, prošle, brate, godina-dvije pa odlučili se oprostit od silnog glamura i proslaviti rođendan na Šalati koji mi je osobno najdraži prostor na otvorenom. Tamo smo na isti dan 2007. odsvirali super koncert pa smo si rekli: hajmo to ponovit i za 25. godišnjicu od prvog koncerta, davne 1998. u Kumrovcu. Ne mislim da je neki oštri rez, sa »Svijetom glamura« smo odsvirali nekakvih stotinjak koncerata, snimili šest spotova, dva singla su bila nominirana za hit godine, a »Ezoterija« je navodno treća po broju vrćenja u eteru prošle godine. Sve u svemu, mislim da smo dobrano iscrpili taj glamur i da možemo krenuti dalje…
Kad smo bili čupavi
Što publika može očekivati na Šalati?
– Pregršt pjesama starih i novih, pokušat ćemo koliko možemo izbjeći onu dosadnu prigodničarsku »greatest hits« varijantu. Bit će definitivno šarolikiji repertoar nego u zagrebačkoj Areni kada smo promovirali »Svijet glamura«. Ipak je nekakva prigodna fešta pa će biti i više pjesama iz prve faze benda kad smo još bili čupavi. Inače, nikad, ili rijetko kada odsviramo istu set listu, obično imamo samo popis i prve četiri pjesme. Ne kužim baš bendove koji se slijepo drže popisa pjesama, ne shvaćam kako možeš recimo pred deset različitih publika odsvirat identičan koncert, kako to ne dosadi?
Najavljena je uskoro i nova pjesma. Radi li se i o nekom glazbenom zaokretu benda?
– Pa mislim da ne. Radili smo s Denykenom pa se čuje njegov i naš rukopis s »Knjige žalbe« i »Šamara«. Pjesma se zove »Na ovim prostorima« i zamišljena je kao neka vrsta vizije Lijepe Naše kada budemo ulazili u Europsku uniju, ali je opet i dovoljno univerzalna da se njome mogu poslužiti i naši dragi susjedi kad se jednog dana budu našli u istoj situaciji... Htio sam objasniti naivnim europejcima, a volim ih zamišljati naivnim, jer sam naivan – s kime zapravo imaju posla, a da opet odgovor bude višeslojan, nijansiran, da ne bude crno-bijel.
Bend je odigrao ključnu ulogu u aranžiranju, dok sam ja, zbog privatnih razloga, bio preko druge strane bare i držao palčeve, ali sam na kraju jako zadovoljan kako je ispala pjesma. Što se sljedećeg albuma tiče, mislim da bi se mogao dogoditi mali zaokret, barem sudeći po pjesmama koje sam dosad napisao.
Bez depresije
25 godina, zvuči li vam to mnogo ili malo?
– Zvuči mi jako puno. Gotovo mi dođe da kažem da mi je prebrzo prošlo, ali neću jer ću se izdeprimirati.
Ajmo malo u povijest, prisjetite se tog prvog famoznog koncerta u Kumrovcu. Koliko je bilo nervoze? A navodno je izbila i neka tučnjava...
– Bilo je puno nervoze. Bila je to svirka za izviđače. Prvo su nam rekli da ćemo svirati vani i čak postoji i fotka s tonske, a onda su nas zbog kiše preselili u neku mjesnu zajednicu iliti malo veću sobu, ali nije bilo ključa pa je publika na kraju morala ulazit kroz prozor. Na kraju se dogodila i tučnjava između nekih izviđača i štićenika popravnog doma.
Meni je ipak ta svirka ostala u lijepom sjećanju, svi skaču, ti sviraš, a još nemaš ni jednu svoju pjesmu, ali slutiš da si možda našao odgovor na ono pitanje: Pa dobro, šta bi ti htio bit' u životu?
Karijera je odonda išla uglavnom uzbrdo. Kojih se trenutaka iz povijesti benda najradije sjećate?
– Prvo se sjetim svirke u rock klubu Remetinec, koji nije dugo radio. Sjećam se, Pišta je organizirao nekakav festival, mi smo bili headlineri, bilo je to godina 93. ili 94. Otprilike. Stajao sam ispred dvorane nakon tonske probe, gledao masu koja izlazi iz autobusa i kreće prema dvorani i mislio si: jebote fakat smo već pravi bend.
Drugi koncert kojeg se sjećam je svirka u Maloj dvorani Doma sportova. To je možda bio i najmagičniji i najemotivniji naš koncert do sada. Sjetim se i koncerta u Hali sportova u Beogradu, kad se nismo čuli od pjevanja publike. Ma kad bolje razmislim, ima tih trenutaka dosta i morat ću ih se prisjetiti kad se jednog dana odlučim latiti pisanja biografije.
Koji su trenuci bili najteži i kako ste ih kao bend prebrodili?
– Razdoblje nakon odlaska prvog basista Tedija bilo je dosta teško za bend, tek smo krenuli, a već smo morali naći novog člana. Zatim možda i razdoblje prije »Šamara«, kad smo se morali odlučiti hoćemo li se baviti samo glazbom i dati otkaze na poslu. Ja sam taman prije toga bio izdavao i solo album i malo smo se bili zasitili benda. Meni je osim toga bila zajabana situacija prije »Knjige žalbe« kad mi se zaredalo par privatnih tragedija, ali eto, na kraju svako zlo za neko dobro, što bi ono rekli...
Skromne želje
Četvrt stoljeća je prošlo od prvog koncerta, bend je opstao, iako vas je nedavno napustio Stipe. Koje će promjene u bendu, zvuku i pristupu donijeti njegov odlazak i zašto je do toga uopće došlo?
– Sa Stipetom smo se razišli iz najprozaičnijeg mogućeg razloga. Postali smo bend s trubačem koji svira 70 - 80 posto pjesama u kojima nema trube. Zato se nikakve dramatične promjene u soundu neće dogoditi odlaskom trubača, jer smo već na »Svijetu glamura« na silu trpali brasseve u neke pjesme. To naprosto više nije imalo smisla. Nikad nismo bili u tom ska punk reggae fazonu gdje truba paše. Imali smo male izlete na »Šamaru«, ali smo od tada krenuli u drugom smjeru pa smo se lijepo dogovorili da se raziđemo k'o ljudi. A možda nas opet put nanese na istu binu.
Što biste još htjeli postići s Hladnim pivom? Kako vidite njegovu budućnost?
– Moji se nekakvi veliki planovi uglavnom svode na sljedeći album. Nemam velikih megalomanskih planova, dokazali smo da možemo napuniti dvorane, veće i manje, ne nadam se nekom velikom svjetskom uspjehu jer mi je gušt pjevati na hrvatskom i ne zanima me prepjevavanje na neki svjetski jezik zbog svjetske slave. Htio bih napraviti s bendom još nekoliko dobrih albuma, možda nekad i nekakav akustični album, ili disko hit.
Bilo što što će nam biti gušt raditi, i još bih htio puno putovati, naročito u gradove u kojima još nismo svirali. Eto, skroman sam.
Нема коментара:
Постави коментар