20.05.2013.

Dado Topić: Ovo je vrijeme samo za najhrabrije

"Dado Topić jedno je od najpoznatijih, najpopularnijih i najutjecajnijih imena u historiji ex-YU roka. Iza sebe ima više od 40 godina karijere. Bio je dio legendarne Korni Grupe, predvodio grupu Time na tri studijska albuma, a 1979. je objavio svoj prvi solo album "Neosedlani"... Ostalo je historija!" 
Izvor: Dnevni avaz

Ovim riječima u Beogradu su pojedini mediji najavili koncert koji je Dado Topić (63) u petak održao u Sava centru. Na upit koliko mu znači kada ljudi o njemu pišu u superlativima, Topić nam odgovara:
- To je srcu drago. A kao čovjek, treba biti umjeren u svim stvarima u životu. Skromnost je vrlina. Čovjek mora svakodnevno dokazivati svoje vrijednosti i, kada se radi o umjetniku, da je još na pravom putu. Ne može ništa biti poklonjeno. Lijepo je čuti lijepo razmišljanje o sebi, ali opet je strašno važno svakog dana dokazivati da su ljudi koji imaju takvo mišljenje, stvarno u pravu.
Nikada nisam volio živjeti od jučerašnjih pobjeda nego morate svakog dana biti dovoljno dosljedni i vjerni svom poslu, jednostavno, raditi dalje... Takav je to život - kazao je Topić u uvodu intervjua za "Dnevni avaz".

Točak vremena

Legendarni roker dao nam je intervju uoči koncerta u Sava centru iako je, kako nam je rekao, u totalnoj ludnici. No, u stilu istinskog profesionalca, izdvojio je vrijeme i veoma otvoreno nam govorio o brojnim zanimljivim temama.

Postoje li neki planovi o Vašem solističkom koncertu u Sarajevu?
- Živimo u vrijeme kada su koncerti, rečeno jezikom biznisa, strašno skupi. I onda morate imati izvanredan tim stručnjaka koji radi u marketingu, ljude koje imaju kontakte s firmama koje imaju dobru i modernu tehnologiju za održavanje koncerata. Preduvjet za dobar koncert je posao 25 elitnih profesionalaca, koji prvenstveno finansijski moraju srediti kompletnu pripremu za događanje koncerta i tek onda može publika ući. Dakle, unaprijed morate imati 20-30 hiljada eura da platite profesionalce. S tim da je mogućnost namirivanja troškova neizvjesna stavka. Morate biti vrlo mudri i racionalni i paziti na koju se stranu okrećete. Vremena su vrlo interesantna. Ovo je vrijeme samo za najhrabrije. Neću reći za avanturiste. Ali, stvarno za hrabre ljude koji to mogu raditi.
Znači, ako se stvore finansijski preduvjeti, rado biste održali koncert u Sarajevu?
- To mora napraviti moja ekipa. Sarajevo je ljubav moja. Ja bih u Sarajevu svirao svake godine, ali opet to nije fer.

Prošle godine, u novembru, kada ste nastupali u Skenderiji sa projektom "Indexi i prijatelji", vjerovatno ste osjetili sjajnu podršku publike.
- Sarajevo je i u mojoj glavi i u mome srcu. Lijepo je uvijek svirati u Sarajevu.
Ostali ste vjerni rokenrolu u vrijeme kada mnoge Vaše kolege prelaze u neke druge, komercijalnije vode. Je li danas teško svirati rokenrol?
- Nije teško zato što se nekako taj točak vremena okrenuo na stranu duhovnog i onog što je izvorište nečega što možemo u najblažem obliku nazvati nekom kulturom ponašanja što se tiče poznavanja vrijednosti u umjetnosti. Ljudi vole doći poslušati neki program koji nije čisti poziv na ples nego ima i tema koje su za razmišljanje. Moje pjesme su i životne i pomalo autobiografske. Ima tu interesantnih sličica iz života, u kojima svako može naći neku svoju priču. Tako da je i to zbog čega publika dolazi na koncerte.
U septembru ćete napuniti 64 godine, a čini se da ni ne pomišljate na povlačenje sa scene.
- Nema predaje.

Uopće se ne mijenjate. Kako uspijevate održati vitalnost?
- To je, vjerovatno, genetika. A i stil življenja. Stalno sam u pokretu. Ne dozvoljavm sebi da mi vrijeme prolazi a da ja ne činim ništa. Moji dida i otac bili su vrlo jaki ljudi i uvijek šlang. Niko nije bio sklon debljanju tako da, vjerovatno, i ta genetika čini svoje.
Vjerovatno trčite plažom u blizini svoje kuće u Marini kraj Trogira.
- Nemam je vremena za plažu. A kuća je uglavnom prostor gdje ja radim, gdje se najviše snage dobije i potroši. To je najbolji trening za sve one koji hoće da izgledaju šlang. Neka nekome ili sebi grade kuću i vidjet će. Divota.

Poznati ste i kao graditelj, neimar.
- To je ljubav. To je kontra muzici, potpuna relaksacija, predavanje jednom drugom razmišljanju. Tada razmišljam o izračunavanju statike, računam vrijednost kamena. Ja volim bijeli mermer. To je potpuni kontakt sa prirodom, imate u ruci komad koji je nastao prije 20 miliona godina ili 200 miliona godina. To je lijep osjećaj. I onda taj komadić stavite u prostor koji će biti vaš dom, vaša kuća i onda je to lijepa spona. Mi, ljudi, ne trajemo toliko dugo, treba se uvijek diviti prirodi, koja je bila prije nas i ostat će poslije nas.
Najljepša formula

Jeste li Vi napravili svoju kuću?
- Jesam, hvala Bogu. Sve što se vidi, svojim rukama sam napravio. Ako iko to može reći, onda sam to ja.
"Makedonija", "Za koji život treba da se rodim", "Da li znaš da te volim", "Divlje guske"... brojne su pjesme koje su obilježile Vašu karijeru, a Vi ste autor većine njih. Za koju ste posebno vezani i zbog čega?
- Teško je to reći. Sve moje pjesme su jedna moja priča, jedna moja cjelina. Svaka o nečemu drugome priča. Moje pjesme su moj život. I onda ne mogu gledati koji dan mi je bio najdraži, a koji najtužniji. Jednostavno, čovjek mora živjeti s onim što jeste, što je bio i s onim što slijedi. U svemu tome čovjek mora imati mjeru i finu, poštenu dozu skromnosti, da život racionalno prihvata takvim kakav jeste i da unutar zadanih veličina pronađe sebe i da u tome nađe dovoljno zadovoljstva za svoje postojanje. To je najljepša formula. Onda sve u životu funkcionira.

Govorili ste kako potječete iz siromašne radničke porodice. Vrlo brzo ste stali na noge i počeli zarađivati vlastiti novac. Kako ste gledali na taj stečeni novac s obzirom na to da niste mnogo imali u djetinjstvu?
- S obzirom na to da sam naviknut na skromnost i da se veselim malim stvarima, nikada nisam težio nekim čudesima. Mene su moji odgojili tako da čovjek treba biti zadovoljan onim koliko mu je potrebno.
Iz Vaše biografije zanimljivo je da ste s bendom Mama Co Co pratili Zdravka Čolića na velikoj turneji "Putujući zemljotres" krajem sedamdesetih.
- Ja sam sa Zdravkom Čolićem u biti bio u poslu, iznajmljivao sam im vozni park, transport za instrumente. A bilo je tamo čudesa i ja sam vozio Lokice, poznate balerine koje su plesale na sceni sa Zdravkom. Tako da sam ja odrađivao ovaj ljepši dio posla, a nastupao sam sa "Mama Co Co" da zadovoljimo svoju želju da sviramo na pozornici. Iz čistog zadovoljstva da malo zasviram sa svojim prijateljima.

Ozbiljni igrači

Na Evroviziji su ove godine zemlje regiona prošle neslavno. Vi ste dva puta bili učesnik te manifestacije. Prema Vašem mišljenju, šta se to desilo?
- Evrovizijski festival je, osim što ovako glamurozno djeluje na televiziji, vrlo ozbiljna finansijska ustanova, koja proizvodi finansijske efekte. U tom sistemu učestvuju veliki finansijeri tako da se ove godine pokazalo da mi sa malim sredstvima koje ulažemo u naše predstavnike, jednostavno, nismo ozbiljni igrači za tim stolom, gdje se igra šou biz rulet. Mi, jednostavno, nemamo dovoljno da uložimo. Ozbiljan ulazk u evrovizijski program, prema mome skromnom sudu, su dva-tri miliona eura. Onda možete računati na neki prestiž, jer to više nije samo šou biznis nego i prezentacija prostora s kojeg dolazite.
Ima tu vrlo interesantnih stvari, koje su čisti marketing i lobiranje za određene druge stvari. To nije samo muzički festival, tu se događa svašta. Tu mogu samo ozbiljni igrači sjesti za stol. Ove godine pokazalo se da smo mi skromnih finansijskih mogućnosti i takvi su nam efekti. Da imamo najljepšu pjesmu na svijetu, ona, jednostavno, ne bi prošla, jer nismo dovoljno platili.

I, za kraj, nadamo se da ćemo Vas uskoro vidjeti u Sarajevu.
- Možda ćemo nešto napraviti u ranu jesen. Volio bih, nisam dugo svirao u Sarajevu.
Umjesto heroja sa puškama, ljudi koji nose knjige

Vaša najveća želja za budućnost?
- To je malo teško pitanje. Jesam ja romantik po svjetonazoru i gledanju na život i svijet. Postoji nešto iskonsko u ljudima što sve religije uvijek stavljaju na prvo mjesto - da su ljudi braća. Kada bi zamijenili heroje koji su nosili mačeve i koji danas nose puške, s ljudima koji nose knjige, u kojima piše najljepša baština kulture svih nas... Pa da se hvalimo kako smo ostvarili ovaj svijet, kako smo činilo dobro, kako su ljudi bili sretni, kako su ostvarili velika djela, velike ideje.

Jer mi, nažalost, povijest čovječanstva pišemo na način ko je u kojem ratu pobijedio i ko je u kojem ratu pobio više ljudi. To je sramotno za ljudsku vrstu. Mi nismo takvi predatori, koji bi uništavali jedni druge. Bilo bi dobro da stvaramo kvalitet, da stvaramo život, a ne da uništavamo. To je moja vizija, ako ikada bude bila moguća.

Spajanje nespojivog

Imate suprugu i dva sina. Koliko je porodica važna u Vašoj muzičkoj priči?
- U svakoj priči bilo kojeg muškarca važni su porodica i stabilni odnosi. Jer, ako tu nema ljubavi i harmonije, vi ste hendikepirani. Ništa u životu ne možete napraviti pametno niti korisno. Jednostavno, nemate taj fundamentalni početak za bilo šta pametno u životu. Danas postoje neki svjetski procesi koji razdvajaju porodicu, koji dozvoljavaju spajanje kojekakvih nespojivih odnosa među ljudima.
Recimo, istospolni brakovi, pa onda brakovi koji to nisu nego ljudi žive "od - do", dok se, kao, razumiju i podnose. Mislim da su to neke neprirodne pojave. Bog je stvorio muškarca i ženu da žive zajedno da bi stvarali nove naraštaje i to je ono što priroda govori kroz život apsolutno svega živoga na ovome svijetu. I cvijeće, i životinje, i cijela flora i fauna planetarna živi po tom nekom principu, a zašto bi se mi, ljudi, ponašali drugačije? Pa mi pripadamo ovom svijetu, nismo došli iz svemira.
Bolji život

Otpjevali ste špicu za popularnu seriju "Bolji život". Je li tačno da nikada niste dobili honorar za to?
- To je, vjerovatno, propust autora, koji nije prijavio mene kao pjevača. Ali, to sam rekao više s dozom humora. Nije to toliko bitno, jer se to samo obnavlja u seriji. Tako da tu treba biti realan. To su stvari koje se događaju i nema u tome ništa loše.
Rekao je...
Kad se skinem u majice i farmerke, onda to pod reflektorima izgleda kao neki mišićavi gitarista, odnosno basista, ali ako pogledaš dobro moje lice...
Kako nisam poslušan tip i za svoju riječ sam spreman i da se potučem, stalno sam bio u sukobima.
Ja, jednostavno, pokušavam biti normalan, priseban i hodati čvrsto po zemlji.
Nikada nikome nisam nudio svoje pjesme, jer se, jednostavno, nisam usudio.
Meni je do moje Mire (supruga) veoma stalo pa je uzgajam i čuvam kao najljepši cvijet u bašti.
Napravio sam svoju kuću. Sve što se vidi, svojim rukama sam napravio. Ako iko to može reći, onda sam to ja.

Нема коментара: