14.12.2011.

Lada Furlan Zaborac (The Bambi Molesters): Uoči objave izdanja "A Night In Zagreb"

Već sedamnaestu godinu s nama, sisački surf-rock bend The Bambi Molesters duže vrijeme slove kao najdičniji suvremeni hrvatski muzički izvozni proizvod. Iza ove ekonomski suhoparne sintagme pritom ne stoji ni razvikani muzički cirkus ni bilo kakva slična megalomanska menadžerija - muzika i stav koje kvartet iz Siska sve ove godine gradi i ostavlja na albumima i koncertima uistinu su najzaslužniji za status kojeg Lada Furlan Zaborac, Dalibor Pavičić, Dinko Tomljanović i Hrvoje Zaborac uživaju u domaćim i inozemnim medijima i među i razvikanijim kolegama
Autor: Toni Matošin/SoundGuardian

Nakon niza hvaljenih i nagrađivanih studijskih albuma, od kojih je posljednji "As the Dark Wave Swells" bio i na Amazonu na listi najprodavanijih, u pripremi je luksuzno koncertno izdanje "A Night in Zagreb" na dva CD-a i DVD-u, koje će imati i kino-promociju.



Samo nas dani dijele od kino-projekcije a potom i pojavljivanja koncertnog albuma "A Night in Zagreb" na policama CD-shopova. Što vas je navelo na taj, prema najavama uistinu dojmljiv i hvale vrijedan projekt?
Željeli smo zabilježiti kako bend trenutno zvuči uživo. Unatrag dvije godine na većem dijelu koncerata sviramo u proširenoj postavi s klavijaturama (Luka Benčić) i brass sekcijom (Andrej Jakuš, Ozren Žnidarić) i učinilo nam se da je pravi trenutak da snimimo live-album. Koncertni film je zapravo svojevrsni dodatak tom dvostrukom live-albumu.

Koliko etikete koje vam se lijepe, a koje vas opisuju kao naš u inozemstvu najuspješniji bend, pa i kao jedan od najboljih suvremenih surf-rock bendova u svijetu općenito, utječu na vaš rad, na korake i iskorake koje svakim novim projektom poduzimate, pa tako i na ovaj? Jesu li tako jednoglasna svrstavanja svojevrsno opterećenje ako ne isključivo podstrek?
- Etikete smišljaju i lijepe nam drugi, mi o sebi ne razmišljamo u tim parametrima. Mi smo bend i zanima nas svirka, želimo raditi dobre pjesme, i zapravo jedino mjerilo koje imamo je da radimo pjesme koje nam se da svirati i koje nam dobro zvuče. Najveći podstrek za rad je, pretpostavljam, osjećaj zadovoljstva s onim što smo napravili.

Podsjetite nas makar ukratko – otkuda surf-rock u Sisku? Koliko su raznoliki vaši uzori i izvorišta nadahnuća?
- Utjecaji su dosta raznoliki, budući da smo i mi potpuno različite osobe. Surf-rock je u Sisak dolutao poštom, u vrijeme kad je Dinko naručivao vinile iz tko zna kojih krajeva svijeta, a uobličio se kao savršen okvir kreativnog izražavanja u kojem su se poklopili naši glazbeni ukusi. Dick Dale, Link Wray, The Trashmen bili su ishodište nakon kojeg smo u glazbu ugradili nekakav osobni stil koji se godinama razvija i čini osnovu našeg zvuka.
 

Vi ste instrumentalan bend. Surf-rock kao (pod)žanr to gotovo da sugerira. Ipak, imate li dojam da bi pjevanje, odnosno, tekstovi na hrvatskom, pa i engleskom bitno otežali i usporili, ako ne i posve onemogućili ovakav proboj na inozemno tržište kakav vi bilježite? Je li biranje čisto muzike kao najuniverzalnijeg jezika bilo odabir lakšeg puta?
- To bi podrazumijevalo da smo na počecima imali tzv. „plan napada“, a to nije bilo tako. Instrumentalna glazba je smjer koji nam najviše odgovara i unutar kojeg se najlakše izražavamo. Da je to bio slučaj s vokalnim pjesmama, pretpostavljam da bi onda radili vokalne pjesme. Volim vjerovati da je za broj koncerata koje godišnje održavamo u Hrvatskoj i inozemstvu zaslužna naša upornost, kvaliteta i stečeno iskustvo, a ne isključivo činjenica da smo instrumentalni bend.
Vaša neupitna kvaliteta sviranja, ali i autorska potencija doveli su vas do suradnje s etabiliranim imenima poput R.E.M, The Walkabouts, sad i do sve cjenjenijeg redatelja mlađe generacije Marca Littlera. Sa Chrisom Eckmanom ste kao The Strange realizirali i album. U kojoj mjeri vam je to izmijenilo krvnu sliku s početka karijere i što biste izdvojili kao ključan trenutak u tom kontekstu?
- Svako iskustvo donosi neke nove spoznaje, ideje i mijenja način na koji razmišljaš i doživljavaš stvari, pa tako i mijenja nekakvu unutarnju dinamiku benda. Sve su te spomenute stvari otvorile mogućnosti drugačijeg uvida u ono što radimo, a po mom je mišljenju prijelomna stvar za nas bila rad na albumu "Sonic Bullets" i sve što se oko toga događalo.

Surađivali ste s članovima legendarnih R.E.M, bili ste im i predgrupa… Ne bih davio pitanjima tipa kako ste se osjećali i slično, ali postoji li kakva pričica o njihovom povlačenju sa scene za koju možda znate iz prve, druge ruke, a javnost ne?
- Ha ha, tu, nažalost, ne mogu pomoći. Ne znamo ništa više od onoga što su objavili.
 

Zamjetno je konstantno bogaćenje zvučnih pejzaža koji izlaze iz vaših instrumenata, korištenje puhača kojima se bližite širem konceptu americane i otimate se užim žanrovskim okvirima. Kako biste ukratko opisali taj razvoj u zvuku benda? Koliko su se stvari mijenjale u hodu a koliko po nekom unaprijed ocrtanom idejnom kosturu i kako pritom u bendu raspoređujete "ovlasti" i ideje?
- Sve su se stvari u tom kontekstu događale u hodu i prema osjećaju. Važno je napomenuti i da nam je sviranje u proširenoj postavi jako zabavno jer imamo odličan odnos s gostujućim glazbenicima. I glazbeno i prijateljski se nadopunjujemo. Inače ne bi imalo smisla. Što se tiče idejnih rješenja pjesama, naravno da postoji neki autorski okvir i smjer  u kojem pjesma treba krenuti u trenutku nastajanja, a u samoj realizaciji ostavljamo slobodu svakome da unutar tog idejnog okvira aranžmanski razradi svoje dionice, da nekakvu ideju ili slično, jer jedni u druge imamo povjerenja kao u glazbenike.

Što se sluša kad se ne sluša The Bambi Molesters? Svojedobno ste sudjelovali na hrvatskom izdanju sjajne knjige Ronija Sariga "Tajna povijest rocka". Koliko pratite recentna zbivanja na muzičkoj sceni?
- Sumnjam da itko tko je u bilo kojem bendu sluša svoj bend (smijeh). Slušaju se razne stvari, nastale u rasponu pedesetak pa i više godina. Što se tiče „Tajne povijesti rocka“, jedini doprinos je bio moj prijevod dva kratka poglavlja o Crampsima i Gun Clubu, što ne čini ni 1% cjelokupnog izdanja.

Svjestan sam da tek izlazi novi naslov u portfelju The Bambi Molesters, ali postoje li kakvi planovi za novi studijski album, makar naznake smjera?
- Službeni datum objavljivanja A Night in Zagreb je 19.12., što će biti popraćeno premijernim (zasad i jedinim) prikazivanjem koncertnog filma u kinu, istog dana, u Zagrebu u Movieplexu u Kaptol centru i Cineplexxu u Splitu u 20h. Kad se radi o novim pjesmama, nikad se nismo baš pridržavali nekog čvrstog plana, pa će tako vjerojatno biti i sad... kad ih napravimo, znat će se (smijeh).

Нема коментара: