08.11.2011.

Recenzija: Kleimor - Kamaloka

Kleimor, nekadašnji Claymore su se pretvorili u najsuvremeniji electro/ indie-rock bend na području ex-Yu. Ovo im je drugi album i zvuče kao svjetske marke najsvježijeg žanra koji povezuje mnoštvo kurentnih trendova i stilova kroz prizmu elektronike, alternative, industriala, progressiva, gothica, d'n'b-a, pa čak i metala na specifično nabijen underground način bez prevelikih posezanja u pop klišeje
Piše: Horvi/Glas.ba

Bend se u međuvremenu od debija «Metronome» proširio i na živog bubnjara (Bojan Vukelić – Ivano) koji na ovome albumu nije prisutan zbog općepoznatih problema sa studijskim snimanjem, ali ako uzmemo albume nekih zvučno sličnih bendova poput zvjezdano proslavljenih Pendulum, niti oni ne koriste 'živog' bubnjara na svojim albumima. U jednoj od varijanata žive svirke još se pojavljuje Ninoslav Škorić – Hologram na bas gitari, tako da bi u kompletno novoj postavi kLeimor trebao biti bend u kome će Bajs biti samo frontmen, skladatelj i tekstopisac. 
Na novom albumu se nalazi kolekcija od 13 pjesama  (i meni osobno ovaj album je otprilike u rangu Idola «Odbrana i poslednji dani», što se tiče kreativne sposobnosti, suvremenosti, aplikacije trenda i mistifikacije tema).
Vokal Bajsa je savršen – emotivan, senzibilan, šaputav, žestok do bola kada treba, strahovito je melodičan, katkad agresivan i žestok sa metalnim growlom, a uvijek prepoznatljiv i kao takav se nameće za jednog od najautentičnijih i najprepoznatljivijih rock pjevača regionalne scene. Posebna, pak, stavka albuma su emocijama nabijeni tekstovi na engleskom jeziku.
Među svim brojevima se ističu snažna plesna «First satori» koja neodoljivo asocira na Muse, te je ubjedljivo potencijalni hit, a zajedno sa parajućim d'n'b taktovima i pumpajućim basovima «Heilstorm» čini najplesniji dio albuma.
Tu su još nabrušeniji d'n'b «Background smile» koji nije daleko od kombinacije Prodigy i nekog umjerenijeg nu-metal/ indie-rock benda, zatim «Dance elevated» koja ima neke reference trip-hopa, «Scavengers and vultures», pjesma čije bas linije nevjerojatno prizivaju «Heart and soul», a oivičene su d'n'b ritmom i posve jednostavnom starinskom synth-pop etikom, pa «Micro», još jedna snažna i ritmički najjača skladba skoro u rangu black/death metala. Za kraj su ostavili fantastičnu laganicu «Black hole misery», čiji naslov dovoljno govori.
Sve u svemu, odličan album koji bi u kolekciji morao imati svaki ozbiljniji ljubitelj rocka.
Diskografija:
Metronome (2009)
MetroGnome (2010)
Kamaloka (2011)

Нема коментара: