- I dan danas je pričam vrlo često. Bare si je sam razbio glavu s pivskom flašom na koncertu u Ljubljani nakon druge pjesme. Maltene je bio rasprodan koncert. Organizirao sam taj koncert sa čovjekom koji mi je poslije postao dobar prijatelj. Igor Bašin. Koncert fenomenalno krene. Ludilo totalno. Upoznao sam neke dvije cure iz Ljubljane i nešto s njima pričao, kak je koncert super krenuo, a jedna od njih mi veli: 'Daj pogle sad na scenu'. Pogledam ja na scenu, a Baretu za mikrofonom šiklja dvostruki mlaz krvi. I ja skočim na scenu. Tamo kraj scene stoji glazbeni novinar iz Ljubljane Marjan Ogrinc s već pripremljenom maramicom. Ja uzimam maramicu, odlazim na scenu, stavljam je Baretu na glavu i kažem: 'Ništa strašno, radio sam to i prije, ajmo u garderobu pa ćemo nastaviti.' A u back stageu krvi kao da je bila svinjokolja.
Potrošili smo dva paketa prve pomoći iz auta, međutim nismo uspjeli zaustaviti krvarenje. Morali smo zvati Hitnu. Došao je kombi Hitne pa smo se Igor i ja vozili s Baretom u tom vozilu. Kad smo došli u njihovu stanicu za Hitnu pomoć, Bareta su odveli da ga pregledaju i previju i nisu ga vratili sat-dva. Igor i ja smo popušili sve cigarete i sprijateljili se. Skužili smo da volimo istu muziku, međutim čovjeka nam ne vraćaju. Već je 23-24 sata i konačno nalazim neku medicinsku sestru i pitam ja gdje je onaj kojeg ste previjali. Veli žena, a šta nitko ne dolazi po njega? Tu već leži pola sata na kolicima. A on leži na kolicima kao Tutankhamon s mrežicom na glavi jer su ga previli i u vrećici mu je majica natopljena krvlju. Isfuram ja njega, u predvorju on dođe malo sebi, malo ga pridržavam, pozovem taksi i dođe neki taksist s vozilom koje ima bijela kožna sjedala. A kad smo došli do dvorane, Bare pita gdje je publika. Ja mu kažem: 'Bare, jedan je u noći, publika je otišla. Gle, sad ćemo uzet lovu i idemo sad za Zagreb, a za ove ljude koji su došli, odsvirat ćemo besplatan koncert drugi put.' I krenemo mi za Zagreb i to se sjećam, on sjedi s litrom mineralne i ponavlja: 'Bare, Bare, crna ti duša, sine šta učini. Bare, Bare, lepo ti majka kaže, crna ti duša.' I tako on mantra, skoro pa do Zagreba. Odvedemo mi njega do stana u kojem je živio sa sada pokojnom, suprugom Mirjanom na Cvjetnom naselju. I dolazi mu Mirjana na balkon i kaže: 'Bare što su ti to učinili', a Bare kaže otvaraj, nije ništa strašno. A koliko se sjećam tada mu je Mirjana rekla: 'Ne možeš ovakav u kuću, imamo goste.' Naravno, pustila ga je. To ti je jedna od burnijih dogodovština. Zato sam reagirao na ovom koncertu u Tvornici kada si je opet razbio glavu. Odmah sam skočio do Bolteka, kažem mu: 'Vidi što je da ti se ne bi desilo ono što se meni desilo.' Ali ništa nije bilo.
* Kako ti je bilo komunicirati s njim s obzirom je dosta dugo bio ovisnik o heroinu? Koliko je njegova bolest pogađala tvoj odnos s njim?
- A čuj, ta bolest je puno više pogađala odnos njega i njegovih najbližih. Utjecala je i na odnose u bendu. Utjecala je na kvalitetu njihovih albuma. Medijski je sigurno imala utjecaja. Teško je reći pozitivno ili negativno jer čudni su mediji i čudna je publika. Tijekom snimanja albuma"RAZDOR"pitao sam ga 'Bare, što ti znače stihovi kupujem poklone sreći i kupam se u mrtvoj krvi?' A on veli: 'Sale, to ti je ono kad ja kupim heroin, izvučem ga iz žlice, stavim ga u iglu, pa se ubodem i onda uvučem malo krvi u špricu da se taj heroin malo pomiješa s njom.' I pitam se bi li on to mogao napisati da nije to prošao. Tu je sada pitanje koliko se njegova umjetnost preklapa s njegovim stvarnim životom? Pitanje da li bi ga mediji i publika percipirali kao što ga sada percipiraju da nije bio ovisnik. Pitanje je koliko su mediji krivi i publika za onu sliku koju imaju o njemu, jer Bare o svojoj bolesti govori vrlo otvoreno i pošteno. Naravno da ti kao menadžer ili izdavač moraš imati puno više takta prema jednoj takvoj osobi nego prema nekoj osobi koja vodi zdrav život. Ono što mene smeta kad se priča o Baretu je što se malo zna da je on vrlo emotivna osoba, vrlo drag, duhovit, inteligentan, odličan pjesnik i u krajnjoj liniji što me najviše smeta je kad neki s visoka govore o njemu kao o narkomanu.. Ali dajte pogledajte koliko je Bare ostavio djela iza sebe, od albuma, pjesama, koncerata i koliko je Bare kao takav doprinio ne samo rock glazbi nego i kulturi ove zemlje. A to ljudi često apstrahiraju i svode ga na razinu narkomana. Ja mislim da ljudi koji žive puno zdravijim i životom ne bi napravili toliko koliko je Bare napravio u svom životu. Mislim da je Bare jedan od najvećih frontmena i pjesnika koje smo imali. Njega kad vidiš na sceni, nemoguće mu je ne vjerovati. On je zaista gospodin rock'n'rolla, sa svim dobrim i lošim konotacijama koje taj pojam donosi.
Нема коментара:
Постави коментар