10. 3. 2009.

Josipa Lisac: Živim po svome (Croatia Records)


I u svojoj 59. godini života Josipa Lisac zvuči svježije i intrigantnije od većine hrvatskih pjevačica koje bi joj mogle biti unuke i koje bi na ovom albumu mogle naučiti kako se kroz pjesmu mogu iskazati emocije, nudeći istovremeno i prekrasan komadić umjetnosti glazbe
Autor: Dubravko Jagatić/TPortal

Davne 1973. godine na tržištu se pojavio njezin prvi album 'Dnevnik jedne ljubavi' koji ju je plasirao u sam vrh tadašnjeg estradnog neba. Danas, 26 godina kasnije, Josipa Lisac još uvijek se nalazi na samom vrhu bez ikakve konkurencije za petama.
Najnovije diskografsko ostvarenje 'Živim po svome' još jednom dokazuje koliko ta žena još uvijek živi po svome, hodajući stazom koju si je sama zacrtala i kojom kroči ponajprije zahvaljujući publici koja je voli i cijeni istim intenzitetom (kao i ona nju), ali još prije i zbog snage svog umjetničkog pristupa glazbi i scenskom izrazu. I dok je posljednji studijski album 'Život', objavljen 2000. godine, snimila u cijelosti s Gojkom Tomljanovićem, na najnovijem se odlučila na suradnju s Elvisom Stanićem i nimalo nije pogriješila.
Je li zbog toga trebalo čekati punih osam godina na novi studijski album (u međuvremenu se 2002. pojavio 'Live',' The Platinum Collection' 2007, kada i DVD 'Koncert u čast Karla Metikoša – HNK 3. 12. 2006.' te 'Gostovanja/Dueti'), nije ni važno. Važno je da je novi album vani i da je gospođa Lisac ponovo ispunila sva očekivanja i ponovo dokazala da je iznad svih.

I dalje je njezin vokalni izraz emotivno moćan, pjesme životno pune, dok je suradnja s Elvisom Stanićem pokazala da i dalje ima uho za aktualne glazbene trendove. Na pola puta između smooth jazza i popa kombiniranog sa soulom, uz sjajnu Stanićevu produkciju i aranžmane, 'Živim po svome' je album u kojem jednostavno morate uživati, pitajući se istovremeno kako joj to uspijeva sve ove godine.

Sedam pitkih pjesama i jedna live izvedba (koja zvuči fascinatno, stvarajući u vama želju da je što prije pogledate na nekom koncertu) u trajanju nešto više od šest minuta ponovo predstavlja Josipu kao hrvatsku glazbenu divu s neiscrpnom energijom koja nikada ne može dosaditi. Kako svojim pjesama, tako svojom jedinstvenom interpretacijom, kao i glazbom. Zapravo je u pitanju jedan od najboljih albuma Josipe Lisac koji bi komotno mogao zaživjeti bilo gdje u svijetu da je otpjevan na engleskom jeziku. Možda Elvis i Josipa ovim albumom dobiju šansu da to i naprave uskoro.

Ocjena: 9/10

Нема коментара: