10.04.2013.

Muddy Waters: 100. rođendan

Ako je bluz srž američke popularne muzike, onda je Muddy Waters srž bluza. Naravno, postoji značajan broj bluz autora prije njegove ere, ali Waters - rođen kao McKinley Morganfield u Issaquena County u Mississippiu, prije ravno sto godina, je bio pjevač, gitarista , kompozitor i vođa benda takvih moći da sam može reprezentovati sve ono što bluz u biti jeste
Autor: Mulj

Bez Watersa, može se slobodno reći, rokenrol i mnogi njegovi derivati nikada ne bi ispali onako dobri kakvim ih znamo. Nabrajanje onih koji su radili pod Muddyevim uticajem bio bi Sizifov posao, u pitanju je prava vojska muzičara. Ipak, iz gomile treba pomenuti jedno ime, koje je i samo užano važno za razvoj popularne muzike - Rolling Stones. Koliki je bio Watersov uticaj na njih dovoljno govori i podatak da su se londonersi nazvali po jednoj pjesmi slavnog bluzera čija slava u vrijeme njihovog nastanaka i nije bila u zenitu preko Atlantika. Pošto se ranih četrdesetih preselio na sjever, Waters je utjelovio Chicago bluz, žanr koji je bukvalno elektrifikovao ruralne muzičke korjene muzike koja je postojala prije njega. Sledeće četiri dekade, sve do umjetnikove smrti 1983. godine, on je neumorno širio poruku o esenciji američke muzike. Jedna od značajnijih posveta njemu i njegovom radu je filmsko pojavljivanje u all star rok ekstravaganci iz 1976. godine "The Last Waltz", režisera Martin Scorsesea.


Waters je rođen četvrtog aprila 1913. godine. Podatak o tačnom datiranju njegovog rođenja potvrdila su nedavna istraživanja, pa se ovaj veliki dan za muziku sa sigurnošću može tvrditi na osnovu otkrivenog vjenčanog lista, zatim potvrđenog karticom udruženja muzičara. Ranije se kao godina njegovog rođenja često navodila 1915. Te 1915. godine Muddy je već živio sa svojom bakom Dellom Grant koja je posvojila dječaka nakon smrti njegove majke nedugo nakon porođaja. Upravo je ova žena "kriva" za ime po kojem ga pamti čitav svijet. Mali McKinley je volio da se igra u mutnoj vodi i blatu Deer Creeka, pa otuda i ime. Nema mnogo podataka o njegovom najranijem djetinjstvu, ali su hroničari zabilježili da se Waters prvo opredijelio za usnu harmoniku. U dobi od sedamnaest godina već se čulo za mladog gitaristu, koji je nerijetko kombinovao ta dva muzička instrumenta začinjena odličnim vokalom. Uticaj na McKinleya su izvršili tada najpopularniji bluz izvođači Son House i Robert Johnson.
Njegovi počeci u Chicagu nijesu vezani isključivo za muziku iako prvi snimci u Biblioteci kongresa koje je napravio Alan Lomax datiraju upravo iz tog perioda. Waters je tamo držao svoj klub, bavio se proizvodnjom i distribucijom tada zabranjenog viskija, ali i vrlo često nastupao u sopstvenom juke jointu. Godinu dana kasnije Lomax će ponovo snimati Watersa, a ovi snimci će biti objavljeni kao "Down On Stovall's Plantation".


Karijera se dosta sporo razvijala, a nje vjerovatrno ne bi ni bilo bez pomoći koju je mladom umjetniku pružio tada već proslavljeni kolega Big Bill Bronzy. Watersovi nastupi su bili uvertira za znatno popularnijeg kolegu, i to će mu pribaviti veću publiku. Upravo preko jednog takvog nastupa sredinom četrdesetih će se povezati sa braćom Lionelom i Philom Chessom i ući u katalog Chess Recordsa. Prve snimke je radio za druge umjentike, a nakon što je Aristocat Rec promijenio ime u porodično ime Chess records, Waters je zabilježio i prvi hit "Rollin Stone". U sledećih desetak godina Waters je neumorno radio i gradio svoj put do samog vrha Chessovog kataloga. Sredinom pedesetih iza njega su na albumima stala neka od najpopularnijih imena tadašnje bluz scene kao što su: Little Walter Jacobs (usna harmonika), Jimmy Rogers (gitara), Elga Edmonds (bubnjevi) i Otis Spann (klavir).
Iz ovog perioda ostali su hitovi: "Hoochie Coochie Man", "Manish Boy", "Trouble No More", "Forty Days & Forty Nights"... Uticaj koji je Waters izvršio u Chicagu je bio ogroman. Podatak koji govori sam za sebe je da su kroz njegov bend prošla gotovo sva značajna imena bluza toga perioda. Jedan od izuzetaka je bio Howlin Wolf o čijoj se prijekoj naravi i muzičkom rivalitetu sa starijim kolegom i danas ispredaju priče. Od četvorke koja je najduže pratila Watersa - Jacobs, Spann i Rogers su napravili solo karijere i nastavili dobru bluz priču.
Oko 1960. godine bluz je polako padao u drugi plan. Dok su njegove kolege i dalje stvarale i svirale po SAD-u, Muddy se otisnuo preko "bare" i bukvalno šokirao Britance. Njegova verzija bučnog elektirčnog bluza je napravila mali haos na ostvru iz koga će se stvoriti rokenrol monstrumi poput Rolling Stonesa i The Who. Upravo iz ovog perioda datira njegov prva živa ploča "Live at Newport" snimljena na tamošnjem jazz festivalu.


Period koji je uslijedio je bio prilično težak za watersa. Interesovanje za bluz je opadalo, a Chess records je poslovao sve lošije. Održavala su ga u životu rokenrol imena poput Chuck Berrya. Ni pokušaji komiplacija najboljeg što je bluz dao u poslednjih 20 godina nijesu uspjevali u revitalizaciji žanra. Početkom sedamdesetih još jedan pokušaj vraćanja Watersa u žižu javnosti je propao. Naime, vraćanjem u Englesku i formiranjem benda koji su osim Watersa činili neki od tada najboljih ostrvskih muzičara - Rory Gallagher, Mitch Mitchell, Steve Winwood i Rick Gretch, trebalo je za Watersa da predstavlja početak novog poglavlja. Ipak, umjetnik je gotovo odmah shvatio da ono što ovaj superbend ima da ponudi nije ono što on sam želi. Jednostavno to nije bio on niti zvuk koji je gajio. Waters se nakon ove epizode vratio u SAD.
Nakon gubitka tadašnje supruge i vjenčanja sa devetnaestogodišnjom novom izabranicom, dolazi i novo poglavlje njegove muzičke karijere. Točak istorije se okrenuo, bluz je bio ponovo interesantan, a etiketa Blue Sky se zainteresovala za njegov rad. Waters je do kraja dekade snimio nekoliko albuma od kojih je najzanimljiviji povratnički "Hard Again" na kojem su mu svirali između ostalih Bob Margolin i Pinetop Perkins.
Osamdesete je Waters dočekao oslabljenog zdravlja. Ovo ga je odvelo dalje od scene. 30. aprila 1983. godine Muddy Waters je preminuo od posledica srčanog udara u snu u svojoj kući u Illinoisu.

Нема коментара: