04.07.2010.

Scissor Sisters - Night work: Nekad genijalni, danas su izlizani

Nakon dugih šest godina, njujorški gay disco glam giganti Scissor Sisters konačno objavljuju svoj treći album, no prema svemu sudeći, nisu morali toliko 'žuriti'
Ivan-Vanja Runjić

Frontmen i glasnogovornik Scissor Sistersa Jake Shears nedavno je priznao da je njegov bend skoro izgubio glavu u proizvodnji svog trećeg albuma. Naime, u dugom kuhanju, svoj su proizvod očito prekuhali i, da bi izbjegli daljnju torturu i međusobne trzavice, odlučili su čitav materijal baciti u smeće (odnosno valjda spremiti za bolja vremena, nadaju se fanovi). Intenzivnih 18 mjeseci rada je, dakle bačeno u vjetar, ali je bend, prema Shearsovom priznanju, spašen sa samog ruba implozije. No, trebalo se onda ponovo okupiti, sabrati glave i, četiri godine nakon superuspješnog 'Ta-Dah', izbaciti nasljednika. Sad kad su konačno izbacili svoj 'Noćni posao', teško se oteti znatiželji – kad je 'pravi' album tako tanak, kako onda tek zvuči onaj odbačeni?

Shears je nakon navedenog debakla pobjegao na par mjeseci u Berlin, mitsko r'n'r mjesto koje je svojedobno punilo baterije Davidu Bowieju, Iggyju Popu, Lou Reedu, U2, Nicku Caveu i kome sve ne. No, inspiracija koju je 2009. tamo pronašao okorjeli njujorški partijaner Jake Shears svjetlosnim je miljama daleko od onoga što je nadahnulo navedene mračnjake. Shears kao da je u Berlinu bio na jednom višemjesečnom, neprekidnom Love Paradeu, pa onda shodno tome i 'Night Work' zvuči agresivno, repetitivno i prilično šuplje. Teme i priče s prethodnih albuma (clubbing, partijanje, noćni život, pa onda ispočetka) ovdje su se, potencirane do apsurda, proširile po čitavom albumu, a glazbena podloga (limeni disco koji kao da je pobjegao s B strana zaboravljenih Lipps INC.) sad im je već izlizana do banalnosti.

Ne treba zaboraviti da je sav taj pokret idoliziranja svakog mogućeg '70s i '80s trasha i kiča danas opće mjesto, a kad su se Scissor Sisters prije sedam godina pojavili (u jeku najcrnjeg američkog konzervativnog mraka, na polovici mandata Georgea Busha mlađeg), radilo se o kuriozitetu. Pogotovo kad su svojom drskom, ali genijalnom disko obradom Pink Floyd rehab klasika 'Comfortably Numb' digli tlak fanovima Floyda, što je samo po sebi vrijedno svakog respekta. No, Sistersi su osim diska i plastičnog elektro popa imali i još ponekog asa u rukavu – majstorski su skinuli još jedan tada omraženi i zaboravljeni guilty pleasure podžanr, soft rock. Konačno je moglo prestati crvenjenje zbog potajnog slušanja 10 CC-a, Supertrampa, Bee Geesa, Billyja Joela i ranog Eltona, sad je sve to odjednom postala glavna fora, a ni sam siroti Elton nije milijunima godina imao tako jaku eltonovsku baladu kao što je bila 'Mary', četvrti singl s istoimenog debija Scissor Sistersa.

No, Scissorsi kao da su otpočetka u svom DNK-u imali zapisan pad – očito sposobni za velike stvari, najbolja moguća kombinacija stila i sadržaja, na oba su svoja dosadašnja albuma imali, uz nekoliko klasičnih uboda, i poveću dozu jednokratnih budalaština. Ovdje je pak stil sasvim pojeo sadržaj, barem u glazbenom smislu, mahovina i korov uzeli su maha, a potencijalnih klasika ni blizu. Nitko razuman od ovakvog retro projekta ne očekuje bogzna kakvu originalnost ili inovativnost, no sve što su Scissorsi ponudili na 'Night Worku' netko je negdje prije napravio bolje, jače i šarmantnije, o otvorenom mažnjavanju George Michaelovog 'I Want Your Sex' u 'Whole New Way' da se i ne govori. Iz općeg sivila (šarenila zapravo, ali svejedno), ističe se tek zarazni najavni singl 'Fire With Fire', dok će drugi ili, nedajbože treći, hit na albumu trebati tražiti golemom svijećom, Aladinovom po mogućnosti.

Нема коментара: