Riječka grupa Grad ovih je dana objavila svoj šesti studijski album nazvan 'Ne'. S obzirom na to da su na sceni prisutni punih 25 godina te da je novi album vrhunac njihove karijere, popričali smo s frontmenom grupe Deanom Škaljcem i bubnjarom Bobom Grujičićem o uspjehu novog albuma i osvrnuli se na proteklih 25 godina
D. Jagatić/TPortal
* Jeste li zadovoljni prvim reakcijama na svoj posljednji studijski album 'Ne'?
Dean: Reakcija praktično i nema, osim ako, naravno, ne uzimamo u obzir ljude oko nas, frendove, glazbenike. U njihovom slučaju, evidentno je da se radi o albumu drukčijem od prethodnih koji je dosta dobro primljen u tom nekakvom mikro svemiru.
* Prvi singl s albuma 'Ne' – 'Praznik' kao da nigdje u Hrvatskoj nije ni primijećen iako je riječ o odličnoj pjesmi. Nema ga na top ljestvicama, ne emitira se na radiopostajama… Slično sudbini grupe Grad. Kako to objašnjavate?
Dean: Stvarno ne znam. Činilo mi se da smo ovaj put napravili sve kako treba, od same glazbe, izbora producenta, ljudi koji su surađivali s nama. Konkretno na toj pjesmi se bas gitare uhvatio višestruko nagrađivani džezer Henry Radanavić, a na klavijaturama se zatekao Raoul iz Parafa, pa Darko iz Morsa. Stvar je izuzetno dobro prodisala u riječkim medijima, držala vrhove lokalnih ljestvica. Nevjerojatno je kako je baš nitko nije prepoznao od ljudi koji se bave glazbom, recimo, na Otvorenom ili negdje.
Bobo: E sad, zašto je to tako... U Rijeci imamo podršku ljudi koji mogu utjecati na ukus slušatelja radiopostaja i čitatelja tiskovina i web portala, tako da smo svojim statusom jako zadovoljni u rodnom gradu. U Zagrebu nas nema npr. na 101 i Otvorenom radiju, nema nas u medijima te u kružocima koji utječu ili mogu utjecati na slušanost i prolaz banda. Je li to zto što nismo zanimljivi, što ne radimo ok glazbu ili jednostavno što nismo kul i in... Ne bih znao reći... Čisto sumnjam da bi sličan singl Coldplaya ili Radioheada doživio istu sudbinu... Lako za nas, al' moram konstatirati da nema ni drugih bendova koji zaslužuju pažnju medija, a mlađi su i ljepši od nas... ha ha. Morso, Mandrili, Father, One piece puzzle... Da ne nabrajam dalje bendove, a ni razloge zašto.
* Unatoč činjenici što ste na sceni punih 25 godina te stvarno odličnom posljednjem albumu 'Ne' i vašoj neskrivenoj kvaliteti, cijelo ste vrijeme na neki način u sjeni. Zbog čega?
Dean: Stvarno ti ne bih znao, iskusni smo, lijepi, nadasve i pametni, a samim tim i dosadni i nezanimljivi bit će...
Bobo: Jedan pametan čovjek je rekao da je Grad najveći mali hrvatski bend. Slažem se... i ne bunim. Ono što mi sviramo, globalno je mainstream. Na žalost moju veliku, danas je mainstream u Hrvata nešto ipak dosta drukčije. Rock bend mora stvarno zapeti na tome da ga široko pučanstvo primijeti. Najbolji primjer za isto je Let 3. Gore sam spomenuo i kanale kojima bend može utjecati na svoj status na sceni. Ponavljam, osim u Rijeci, slabi smo i na tom području. U principu smo medijski nezanimljiv bend, nema baš nekih skandala oko nas, PR i slične radnje ne poznajemo. A da budem iskren, najviše je i do nas. Nismo baš za sve te gore navedene rabote. Nama je i dalje centar bivstvovanja na ovom planetu proba i stvaranje glazbe. Ne distribucija i reklamiranje, a to je sastavni dio posla. Srećom, nama glazba nije posao. Vjerojatno smo se zbog toga i održali sve te godine.
* Koliko se teško danas svojom glazbom, po vašem mišljenju, nametnuti medijima?
Bobo: Samom glazbom teško. Evo, mi smo živi primjer. Za isto ipak treba malo bolje poznavati elemente marketing miksa, ha ha ha.
* Koliko je u priči o uspjeha važna podrška matične diskografske kuće i njihov trud oko promocije, a koliko vaš vlastiti?
Bobo: Spoj oba truda dobitna je kombinacija. Definitivno!
* Pojavili ste se na sceni prije 25 godina, na legendarnoj kompilaciji Rijeka Paris Texas, zajedno s grupama Let 3, Fit, Grč, Ogledala, Idejni nemiri… Tada ste bili na glasu kao najveća nada riječke scene. Kako danas, sa 25 godina iskustva i šest studijskih albuma iza sebe, gledate na riječku scenu danas?
Bobo: Nikad bolja, po meni. Nikad šira… i probila je onaj ri rock kliše, da ga tako nazovem. Jako je šarena i puna različitih bendova isto tako različitih pravaca. Scena diše punim plućima. Uz spomenute, dodao bih i Diskurz, Underground sky, My boody moose, Mandelbrot set… da ne nabrajam sad bandove i projekte koji su mi stvarno jako zanimljivi.
* Iako Rijeka još uvijek slovi kao najrokerskiji hrvatski grad s najvećim rasadnikom vrhunskih rock bendova, načelno je samo Let 3 ostvario veliki regionalni uspjeh. Koliko je grupi Grad teško preskočiti granice i osvojiti regionalno tržište i o čemu, osim glazbe, najviše ovisi taj poduhvat?
Bobo: Urban je isto regionalni igrač, Father bolje stoji u UK nego doma, Sshes you leave jači su u EU nego doma... Grad nije profi bend mada ima više nego profi odnos prema stvaranju glazbe, kroz probe, aranžmane, tekstove… Menadžment, marketing, PR, kao što sam maloprije rekao, su isto tako bitni. U nekim segmentima, nažalost i važniji od glazbenog izražaja benda.
* S obzirom na činjenicu da danas malo koja grupa u Hrvatskoj može živjeti o glazbe koju stvara i svira, od čega žive članovi grupe Grad, kako zarađujete za život?
Bobo: Ima nas svakakvih: geodeti, turistički djelatnici, ekonomisti...
* Gdje biste stavili danas Grad gledajući cjelokupnu hrvatsku scenu?
Bobo: Najveći mali bend u Hrvata.
Нема коментара:
Постави коментар