Izvor: Radiosarajevo.ba
Još jedan primjer evropskog nejedinstva: Naši zemljaci kad dođu iz njemačke dijaspore i nakon mjesec dana govore "ojro" – neće da pređu na euro! "Što ti je Nemac"!
Kao muzički urednik (i prvi poslijeratni spiker) na Radio Sarajevu, vijesti o krizi u eurozoni ilustrujem Kalesija-sound hitom iz naše emisije "Vidimo se u Živinicama".
"Euro, euro dok te nije bilo
bolje se pilo i bolje ljubilo!"
Moj stav oko monetarnih i ekonomskih pitanja je... ambivalentan! Kad god ne znam šta ću – ja upotrebim ovu stranu riječ čije značenje ne znam, ali mislim da ima veze sa utakmicom Valencia – Levante 1:0!
Znam iz škole da je vodik jednovalentan, kisik dvovalentan, a ja kad malo popijem u prisustvu zgodnih koka - nesnosan i navalentan! Navodno kad je kriza muškarci su manje navalentni... Čim vi, dragi čitatelji, imate internet i vremena da čitate moju besmislenu kolumnicu... NE KUKAJTE NA KRIZU!
Dosta kukanja o krizi!
Priznajem samo stvaralačku krizu. Umjesto da priznam da sam u krizi ko toranj u Pizi i minus na Vizi, smislio sam svoj novi "status quo": Kantautor u štrajku!
Priča br. 1:
Došao krajem 90-ih jedan jaran iz dijaspore u Sarajevo, i željan dobre stare muzike koja mu je pogubljena u ratu, ušao u knjižaru da kupi kompakt diskove svih tih starih dobrih grupa... I pita prodavačicu: ,,Imate li šta od "Azre"?
A teta se zamisli, pogleda po policama, i nađe mu CD od nekakve pjevačice Azre Hasanović!?
A nekad nije tako bilo... Na prvom koncertu grupe "Azra"u Sarajevu u Domu Mladih 1980. prodato je nevjerovatnih 7.200 karata! Najluđe što sam vidio – grupa koja je tek izdala prvi album, nikad na TV...
Al takav vakat bio, takva raja bila...
Autori su bili cijenjeni, i nisu bili u štrajku kantautora kao što sam ja i vođa grupe Azra! Kada bi se hipotetički poznati kantautor vratio u svoju mjesnu zajednicu u cilju naplate stotine hiljada neisplaćenih autorskih honorara rekli bi mu: "Ej, imaš nešto od poštara!" Ispostavilo bi se da je porez na prihod koji jedne davne godine nije platio puno veći od honorara za stotine pjesama koje su desetinama generacija ljudi značile mnogo u životu...
Općina Černomerec bi kantautoru uzela gitaru, zaplijenila auto holandskih tabli, a iz gepeka auta izuzela knjige stihova slijepog pjesnika Homera!
Pravda je slijepa!
Autori mogu štrajkati, ali onaj "kantovski dio" njihove dvojne kantautorske ličnosti nastavlja da pjeva... Pjevati se mora! Tako su nas odgajali uz stare partizanske pjesme poput:
"Naša borba zahtijeva
kad se gine da se pjeva"
Za razliku od mene koji nekad uz fini jazz sastav otpjevam koji stari šlager od g-dina Ive Robića izgleda da legendarni stari kantautor u štrajku preferira talijanske pjesme poput "Una lacrima sul viso“:
Priča br. 2:
Jedan megauspješni kantautor ove godine nije imao hita. Njega su izvukli iz njegove prirodne kantautorske sredine, a to je inspirativni N.Y.C. i odveli u nepoznatu i lažno prijateljsku sredinu.
Ma koliko se Ekrem trudio da na Farmi pronađe svoj kantautorski mir, svaki put kad bi se osamio i pokušao da piše pjesme, oni su ga dekoncentrisali i zvali da iscijepa drva, pomuze krave...
Kao što je autor stihova "Kada Zagreb izranja iz sna " u hladnoj Holandiji stupio u "kantautorski štrajk", slično je i Ekrem uvenuo bez svog grada!
Imam savjet za njega! Ekrem kao pjesnik New Yorka treba da ostane vjeran svom gradu-inspiraciji! Samo tako on neće ostati, što bi njegovi sunarodnjaci rekli "one-hit wonder"...
Sada kad je vidio kako su pokvareni ljudi (a posebno žene!) u, kako je on naziva, "Jugoslaviji", neka se vrati temama o svom toplom domu u N.Y.C., neka piše o Igbali sa kojom se šeta po Central Parku... o djeci koje voda na utakmice Knicksa i Giantsa...
Iskusni kantautor u štrajku, čiju je pjesmu "Kuća, pos'o, birtija " Ekrem uspješno prilagodio radoholičarskom New Yorku predlaže mu da u idućoj godini napravi neki prepjev i remix ove pjesme u svom stilu:
Нема коментара:
Постави коментар