Urban & 4 - "Hello" (Croatia Records)

Nema sumnje da je Damir Urban jedan od najkreativnijih domaćih glazbenika, što je dokazao i svojim četvrtim studijskim albumom koji je od prve do posljednje minute ispunjen istinski sjajnim pjesmama, od kojih će barem pola zaživjeti na domaćim top ljestvicama, a neke od njih će definitivno ostati i daleko duže u kolektivnoj memoriji
Dubravko Jagatić/TPortal

Punih je pet godina prošlo od posljednjeg studijskog albuma 'Retro' i više je nego jasno da je Urban u međuvremenu radio na novom albumu, želeći ponovo ponuditi najbolje od sebe. I po njegovu osobnom priznanju, novih je pjesama daleko više nego na albumu 'Hello', na kojem se nalazi best of pjesama koje su Urban i četvorica stvorili u posljednjih pet godina. Kako je ritam objavljivanja njegovih albuma nakon vrhunskog albuma 'Žena dijete' (1998) postao sporiji, budući da je prvi sljedeći 'Retro' objavljen tek šest godina kasnije, a 'Hello' pet godina nakon 'Retra', očito je da mu je stalo da svaki njegov sljedeći album izražava maksimum koji nudi kako bi stvorio vrhunske pjesme i ponudio ih na pravi način.

To je i više nego očito na albumu 'Hello', za čiji je omot angažirao vrhunskog dizajnera Mirka Ilića, kojemu se divi još od svojih prvih susreta s glazbom. Fotografije je izradila njegova supruga Milica Czerny Urban i teško da bi itko drugi mogao napraviti tako kvalitetne fotografije, dok je mastering radio Chris Athens (Coldplay, Johny Cash, Beastie Boys, Erykah Badu, Mos Def… ). Prekrasan diskografski paket s 11 odličnih pjesama.

Treba imati na umu da je okupio vrhunsku ekipu glazbenika, od kojih gotovo svaki ima još neki svoj solo projekt, pa su zapravo njih četvorica zbir kreativnih glazbenika pod njegovom dirigentskom palicom. Na ovom albumu su se lagano poigrali raznim žanrovima, ali i dalje na liniji sjajnih pop rock pjesama koje posebno krase vrhunski aranžmani i Urbanov izražajni glas. Tako je singl 'Magnet', koji je najavio album, vrlo plesna pjesma, a 'Ništa sveto' je izuzetno atipična za njegov dosadašnji kreativni opus.

Istovremeno, teško se ne oteti dojmu da je trag Laufera možda najočitiji baš na ovom albumu ('Bambita', 'Hirošima' ili himnična 'San o životu'). Možda zbog Vave, koji je svirao akustične gitare na albumu, a možda i zbog njihova ponovnog kreativnog druženja. Zapravo potpuno svejedno, jer je rezultat odličan. Ono što je možda najvažnije naglasiti jest Urbanova izražajnost pjevanja, kojom emotivnost svojih pjesama prenosi potpuno im se predavajući i nudeći najbolje od sebe. Paralelno, njegovi tekstovi nabijeni su emocijama, pa je tako 'Bambita' potencijalna nova 'Moja voda', ali daleko 'teža' i emotivnija. Bol o kojoj pjeva doista zvuči kao bol, dok svaka naglašena riječ ili strofa doista plijeni pažnju.

Na neki je način ovo možda njegov najintimniji album, ali prvi uz bok neponovljivog albuma 'Žena dijete' i album koji je možda najbolje predstavio Damira Urbana kao vrhunskog pjevača.

Ocjena: 9/10