Bubnjar benda Bil Vord, zapretio napuštanjem benda "ukoliko mu se ne ponudi unosniji ugovor" Izvor: Mondo
Krajem prošle godine bend se okupio kako bi krenuo na svetsku turneju u okviru koje će nastupiti na beogradskom Ušću. Pre mesec dana su stigle i prve loše vesti vezane sa okupljenje i nastupe benda, a sada je i bubnjar Bil Vord pripretio napuštanjem benda. Vord je na svoj sajt postavio pismo u kojem piše da ne želi da se "opari", ali da želi ugovor koji će "reflektovati poštovanje prema njemu kao članu originalne postave". - Pokušao sam da saznam šta se dešava sa probama u Velikoj Britaniji (gde bend boravi zbog bolesti gitariste), a onda sam shvatio da me ignorišu, piše Vord na svom sajtu. - Osećam se izopšteno i, od danas, neću ni želeti da znam šta se dešava ukoliko ne potpišem dobar ugovor.
Bubnjar dalje piše da se oseća loše i usamljeno i da neće potpisati ugovor koji je dobio (za okupljanje benda i nastupe), jer će izgubiti "prava, ponos i samopoštovanje" ako ga potpiše. - Ukoliko me zamene na turneji, molim fanove da mi ne zameraju što se na koncertima neće pojaviti originalna postava benda kao što je obećano.
Ostatak benda na čelu sa Ozijem Ozbornom nije želeo da komentariše otvoreno pismo bubnjara.
Devetnaestogodišnja ćerka Kortni Lav i preminulog frontmena Nirvane Kurta Kobejna, Frensis Bin Kobejn nedavno je na sudu otkrila nove, šokantne detalje o životu svoje nemarne majke. Kortni Lav je inače, pre nekoliko godina izgubila starateljstvo nad ćerkom zbog neprimerenog ponašanja Izvor: Blic
- Zbog njenog nemara i ludila uginuli su svi moji kući ljubimci. Ona je na drogama otkad znam za sebe. Vodila me je i kod svojih bivših ljubavnika koji su takođe zavisnici. Svaki dan konzumira "Ksanaks", "Aderal", "Sonatu" i "Abilifi", šećer i cigarete, i to je sve što stavlja u sebe. Normalnu hranu uopšte ne jede. Neprestano puši i zaspi sa upaljenom cigaretom u rukama, uvek sam bila zabrinuta da nam ne zapali kuću svojim nemarom - izjavila je Frensis koja ne želi da ima bilo kakav kontakt sa svojom majkom.
Finalista takmičenja “Američki idol” Adam Lambert izjavio je da će nastupati kao pevač grupe Queen na ovogodišnjoj turneji Izvor: Blic
- Nameravam da odam počast Frediju (Merkjuriju) i bendu tako što ću pevati neke prokleto dobre pesme. Želimo da oživimo tu muziku za obožavaoce i pružimo im energiju na koju bi Fredi bio ponosan, izjavio je Lambert za britanski “Dejli star”.
- Od kako je Suzan Bojl obradila Depeche Mode, sve je moguće, piše časopis koji objavljuje trideset obrada koje nije trebalo snimiti. Najbolje od njih su one za koje nikada ne bismo mogli ni da zamislimo da će prepevati neki od ovih pevača.
Kultni zagrebački alternativni sastav Pips, Chips & Videoclips nedavno objavljeni živi DVD "2x2" promovisaće u Srbiji 24. februara koncertom u sali "Amerikana" Doma omladine Beograda
- Dođite u DOB naprosto zato jer ćete, uvjeren sam, vidjeti najbolji bend za koji ne znate. Iz osobnog iskustva znam koliko mi je teško pronaći nešto što valja, a još nisam za to čuo. Zna ta potraga biti pravi pakao. Zato, dođite, u našem slučaju zajeb nije varijanta, poručuje frontmen Dubravko Ivaniš, poznat kao Astronaut Daddy.
Pips će prirediti u DOB-u svirku samo za pozvane novinare i prijatelje benda, kao i za određen broj fanova koji će moći da prisustvuje ovom posebnom koncertnom događaju jer će se u pretprodaji od četvrtka 2. februara naći ograničen kontigent ulaznica po ceni od 500 dinara na blagajni DOB-a, kao i preko mreža Card Service i Eventim.
Britanski rok bend The Cult objaviće 22. maja svoj deveti studijski album "Choice of Weapon", pet godina nakon "Born Into This" Izvor: B92
U saradnji sa producentom Chris Gossom (Queens of the Stone Age, U.N.K.L.E.) i dugogodišnjim saradnikom Bob Rockom (Metallica, Aerosmith), Ian Astbury, Billy Duffy, John Tempesta i Chris Wyse snimili su Choice of Weapon u nekoliko studija od Njujorka do Los Anđelesa.
Pevačica rešila da predstavi svoje verzije pesama izvođača kao što su Metallica, My Chemical Romance, Arcade Fire, Kanye West i drugih Izvor: MTV
Macy Gray objavljuje novi album "Covered", čiji je izlazak planiran za 27. mart. Na albumu će se naći obrade pesama Kanye Westa i bendova kao što su Metallica, Radiohead, Eurythmics i drugih. Producent albuma je Hal Willner, a objaviće ga izdavačka kuća 429 Records. Macy Gray se odlučila ponajviše za obrade indire rock pesama iz prošle decenije, a koje je izvodila uživo proteklih godina.
Sudska istražiteljka koja je sprovodila istragu u vezi sa okolnostima smrti pevačice Ejmi Vajnhaus podnela je ostavku nakon što su njene kvalifikacije dovedene u pitanje Izvor: Tanjug
To bi, kako su prenele agencije, moglo da dovede do nove istrage o smrti Vajnhaus koja je u julu pronađena mrtva u svom domu u severnom delu Londona. Porodica soul pevačice saopštila je da još uvek razmatraju najnoviju vest i da traže pravni savet. Sudski istražitelj Suzan Grinvej je u oktobru procenila da je Vajnhaus umrla od trovanja alkoholom. Grinvej je 2009. godine za pomoćnika zamenika sudskog istražitelja u Londonu postavio njen suprug, Endru Rid. On je inače sudski istražitelj za severni London. Grinvej je podnela ostavku u novembru nakon što su vlasti utvrdile da nije pet godina bila registrovana kao britanski advokat, što je po pravilu morala. Ona se pravom bavila deset godina u svojoj rodnoj Australiji. O njenoj ostavci se ništa nije znalo do juče. "U to vreme sam verovao da njeno iskustvo advokata u Australiji odgovara zahtevima ovog položaja", naveo je Rid u saopštenju. "U novembru prošle godine postalo je očigledno da sam pogrešio što sam je postavio i prihvatio sam njenu ostavku", naveo je on. Rid navodno nije prekršio nijedan zakon postavljenjem supruge, ali se oglušio o profesionalni kodeks.
Žestoka rock and roll četvorka koja egzistira na relaciji Županja – Orašje ovih dana najavila je novi album pesmom “Brojalica” Izvor: TMM
Prema informacijama na facebook stranici Sheitansa u pripremi je i spot za novu pesmu, a sve to je uvertira u drugi album na kome se uveliko radi. Osim rada na novom materijalu, grupa je i koncertno aktivna. Prvi naredni nastup je sutra u bijeljinskom klubu Fabrika, potom 24. februara sledi klub MKC u Županji, a 6. aprila zajedno sa sastavom Gunsale nastupiće u zemunskom Festu.
Sheitans BROJALICA by Sheitans Sastav osnovan 2006. godine, prema sopstvenom priznanju članova, “sa idejom da se bogat autorski opus pretoči u album čisto da ostane nekakav trag”, čine Dejan (vokal, gitara), Neno (gitara), Zile (bass gitara) i Bule (bubnjevi).
Pod etiketom Dancing Bear Recordsa 2009. godine objavljen je prvi studijski album “Lica s tjeralica”, koji će uskoro naslediti novo izdanje.
Dve pesme iz opusa benda Radiohead zaživeće u formi kompozicija klasične muzike
Posredi su pesme "Everything In Its Right Place" s albuma "Kid A" i "Jigsaw Falling Into Place" s albuma "In Rainbows", a svetski priznati kompozitor minimalizma Steve Reich pretvoriće ih u simfonije za potrebe svojeg novog rada "Radio Rewrite".
"Radio Rewrite" biće izveden u sklopu londonskog Southbank Festivala 5. marta 2013., a odsviraće ga 13 muzičara iz ansambla London Sinfonietta.
Andrew Burke, predvodnik London Sinfoniette u intervjuu za The Guardian takođe je otkrio kako je bend ostavio snažan utisak na Reicha nakon njihovog susreta u Poljskoj prošlog septembra i saznanja da je Jonny Greenwood izveo njegovu kompoziciju "Electric Counterpoint".
Klub posvećen Branimiru Džoniju Štuliću, vođi legendarnog benda „Azra“, svečano će biti otvoren 4. februara na Dolac Mati u Sarajevu Izvor: B92
Nazvan „Pro Rock club Johnny“, klub svojim enterijerom u potpunosti neguje lepa sećanja na Štulićevu uspešnu muzičku karijeru.
Klubom dominiraju crveni detalji, velike fotografije Štulića i karakteristične table sa stihovima kao što je tabla „Vrata podzemnih voda“, koji visi iznad toaleta ili natpis „Prokleta mogućnost izbora“ na tablici iznad šanka.
Centralno mesto u klubu zauzima bina na kojoj novi vlasnici obećavaju redovne svirke rok muzičara iz regiona. Na samom otvaranju u subotu nastupit će najpopularniji i najstariji sarajevski klupski bend Blavorsi koji će za ovu priliku prilagoditi svoj repertoar.
Nekadašnji član Azre Jurica Pađen oduševljen je idejom, poredivši je sa onom Pola Alena, suosnivača kompanije „Majkrosoft“ koji je otvorio muzej posvećen svom idolu Džimiju Hendriksu.
Još jedna legenda Azre Boris Leiner, koji godinama obilazi region sa vrlo uspješnim projektom„Pozdrav Azri“, imao je pozitivne reakcije, izrazivši želju da u klubu nastupa sa svojim projektom. Međutim, vlasnici kluba kazali su da za sada nisu mogli da stupe u kontakt sa Štulićem koji je sada u Holandiji.
- Uokvirene Zoranovim sugestivnim vokalom i Matijinim impresionistički džeziranim potezima klavira, sve su pjesme prepuštene svom temeljnom ugođaju i svedene na kostur pa su tako ogoljene prodisale novim životom – još sjetnijim nego u izvornim izvedbama Olivera, Josipe, Dugmeta i ostalih... Ovome se doista nema što dodati i oduzeti (Denis Leskovar/Večernji list)
- Na samom kraju godine, među mnogim repriznim, zabavnim ili prazničnim programima koji se nude, dobili smo i jedan premijerni, visokooktanski glazbeni program koji odnosi primat najboljeg koncerta ne samo s kraja godine (Hrvoje Horvat/Vjesnik)
Posle velikog uspeha u brojnih nagrada za film "Tamo i ovde", reditelj Darko Lungulov započeće u junu snimanje novog filma "Spomenik". U pitanju je njegov drugi igrani film, ovog puta priča o sanjaru Marku, koji želeći da spreči propast svoje varošice i odlazak devojke odlučuje da podigne spomenik Majklu Džeksonu
Scenario, koji je napisao Lungulov, već je nagrađen i proglašen za najbolji na festivalu "Braća Manaki" u Bitolju, a film će se raditi u srpsko-makedonsko-nemačko-francusko-slovenačkoj koprodukciji.
Glavne uloge poverene su Draganu Bjelogrliću, Borisu Milivojeviću, Mirjani Karanović, Branislavu Trifunoviću i drugima. Film "Spomenik" podržali su srpsko Ministarstvo kulture, Sekretarijat za kulturu grada Beograda i Sekretarijat za kulturu AP Vojvodine i Makedonskog filmskog fonda.
Pesma "Everybody hurts" sastava R.E.M. proglašena za najdepresivniju pesmu svih vremena, piše britanski "Telegraf"
U nedavno sprovedenoj anketi pozorišnog producenta Dejvida Kinga "Moć muzike", pesma benda R.E.M. našla se na samom vrhu listenajtužnijih pesama na svetu. Uz "Everybody hurts" je plakalo sedam od deset anketiranih muškaraca i čak devedeset odsto žena.
Na drugom mestu pesama koje će vam "naterati suze na oči" našla se pesma "Candle in the wind" u izvođenju Eltona Džona, a na trećem "The living years" Mike and the Mechanics.
Muzičar Pol Makartni je tokom jednog intervjua izjavio kako je upravo njegov otac inspirisao Bitlse
- Moje prve muzičke uspomene dolaze od tate. Svirao bi piano kuću sa svojim prijateljem. To su bila stara vremena, tada smo sami stvarali svoju zabavu jer nismo imali ništa drugo. Ležao bih na tepihu, slušao kako svira i sve upijao. Kasnije kada smo Džon i ja pisali pesme puno toga bih povlačio iz sećanja i njegov zvuk me inspirisao na ono što smo stvarali u početku Bitlsa, on je inspirisao naš zvuk, izjavio je za časopis Culture.
The Maccabees tvrde da će im nedavni uspeh pomoći u ostvarivanju “kreativne slobode”. Bend iz Brightona, čiji je treći studijski album "Given To The Wild" ranije ovoga meseca izbio na četvrto mesto službenog UK Album Charta, izjavio je za jedan britanski muzički portal kako nisu zabrinuti oko toga hoće li im sve veća mainstream popularnost uticati na umetnički razvoj Gitarista benda Felix White kaže: - Iz moje pozicije, uspeh će nam kupiti kreativnu slobodu. Ne znam zašto je norma upravo suprotnost. Kad smo radili na prvom albumu, morali smo da pristajemo na određene kompromise kako bi isplivali. Uzbuđen sam tom idejom da možemo biti dovoljno uspešni da kontrolišemo stvari.
Kad su ga upitali o trenutnoj popularnosti gitarske muzike, frontman benda Orlando Weeks odgovorio je sa: - Nisam baš primetio da su vremena toliko teška za gitarske bendove. Recimo da mi jesmo gitarski bend, iako ja nikada o nama ne razmišljam na taj način; gitarski bendovi su mnogo direktniji. Mislim da naša nova ploča uopšte ne zvuči kao gitarska ploča. A možda je sve to zato što ne sviram gitaru baš najbolje…
Britanska alternativna rok grupa Happy Mondays u maju će se okupiti u originalnoj postavi radi jednomesečne turneje, objavljeno je na sajtu BBC-ja
Grupa se proslavila kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih hitovima poput "Step On" i "Kinky Afro". Ona se raspala prije skoro 20 godina i od tada se vraćala u različitom sastavu. Međutim, grupa će 2012. nastupiti u originalnoj postavi, prvi put od 1992. godine.
- Želimo da napravimo stvarno dobar nastup, rekla je pevačica Roveta Sačel.
Ona je kazala da se sedam članova grupe sastalo prošle nedelje da "vidi da li može da sedi u istoj prostoriji". Sedmočlanu postavu čine frontmen Šon Rajder i njegov brat Pol, basista; bubnjar Geri Velan, igrač Mark Bez Beri, gitarista Mark Dej, klavijaturista Pol Dejvis i Sačel, drugi glas.
Reč je o solaži Georgea Harrisona za pesmu "Here Comes The Sun", a koja nije upala u finalnu verziju
Reč je o hitu legendarnih The Beatlesa, pesmi "Here Comes The Sun" iz 1969. George Harrison odsvirao je i snimio solo na gitari, ali on je 43 godine ostao nepoznanica, sve dok ga odjednom nisu otkrili u studiju Abbey Road, u kojem je sniman istoimeni 11. studijski album benda.
Solo je otkrio Harrisonov sin Dhani, zajedno s producentom Beatlesa Georgeom Martinom i njegovim sinom Gilesom, a otkriće se pojavilo u dokumentarcu "Living In The Material World".
Kako je izgledao i zvučao pronalazak, proverite u ovom videu:
Otvaranje usta dok neko drugi peva Milli Vanilli doveli su gotovo do savršenstva, dok ih nisu, na njihovu sramotu, otkrili, ali u ovim spotovima to je deo dobro režirane predstave Izvor: Hot.hr
Videti Macaulayja Culkina kako "repuje" u spotu Michaela Jacksona ili Roberta Downeyja Jr. kojem iz usta izlazi glas Eltona Johna jednostavno je predobro. Tako misle i na stranici spinner.com, na kojoj su složili 11 najboljih "lažnih" nastupa u videospotovima.
Uživajte!
11. I Want Love - Elton John
Nakon što se vratio s odvikavanja, Robert Downey Jr. odglumio je da peva stvar Eltona Johna toliko dobro da se pevač još jednom odlučio na ovakav angažman u spotu za "This Train Don't Stop". Da se ne bi ponavljao, ovog puta angažirao je Justina Timberlakea.
Damir Avdić Graha je pjesnik, pisac, gitarist i performer, odnosno, kako je zapisano na njegovoj službenoj web stranici, “neposredni komentator društva koje je po raspadu bivše države upalo u nostalgično opjevavanje prošlosti u kojoj kao da nije bilo grešaka, ili, pak slijepo vjeruje da je devedesetih godina nastupilo vrijeme demokratije, pluralizma i slobode.” Na web sajtu također stoji da je Avdić “direktan u svakom pogledu, pa i lingvistički, te bez ustručavanja upotrebljava sleng, psovke i riječi koje ne pripadaju riječniku književnog izražavanja.“ Avdić je objavio dva romana, zbirku poezije i tri muzička albuma od kojih je zadnji “Mein Kapital” Piše: Vuk Bačanović, Radiosarajevo
Autor ove kolumne nije ni pjesnik, ni pisac, ni gitarist, ni performer. Drugim riječima, ne bavi se analizom umjetničkog izražaja, te se, stoga, ne može i neće baviti vrijednošću Avdićevog književnog i muzičkog opusa. Ono čime će se ovaj autor, pak, pozabaviti u svojoj kolumni, jesu političke poruke zadnjeg Avdićevog albuma, počevši od samoga naslova, pa do tekstova pjesama: “2012”, “Bog je koncept”, “Bakunjine”, “Revolucionarna lava”, “Neka, neka”, “Demokratija”, “Katalonija, Sparta, Galicija” i “La Džigeracion”. Pjesme “Pobijedili smo”, “Budi žena” i “Dlan” u sebi ne nose političke poruke, te neće biti dio ove analize.
Sam Avdić je, u jednom od intervjua koje je dao uoči izlaska albuma, objasnio da “ne bi volio interpretirati” naslov svoga albma, te da bi želio “da ga ljudi sami protumače kad ga čuju”. Pa ipak je, uprkos ovom velikodušnom pozivu, istom prilikom, ponudio svoje razjašnjenje: “Znamo kuda vodi ‘Mein Kampf’, kao što znamo da je ‘Das Kapital’ najjača kritika kapitalizma koji u svom totalno razularenom obliku danas hara sve.” Prema skromnom mišljenju autora ove kolumne, tekstovi Avdićevih pjesama nikako ne opravdavaju izrečeno. Za to postoji niz razloga.
Prvi stihovi numere “2012” su, doduše, obećavajući. Kritikuju se centri “nacional-liberalnog fašizma”, “pucnjava s tastatura”, mržnja prema sadašnjosti i besplodna nostalgija “za onim prije”. Stihovi “svaka zemlja biće Deutschland, svaka himna Über Alles”, kao da nagovješćuju kritiku savremenog njemačkog ekonomskog šovinizma u ostatku albuma. U tom smislu (kritike imperijalizma uopšte) će slušalac tumačiti i stihove “2012 gostiće se samo crvi, za barel nafte, sto barela krvi”. Avdićev strah od izopačenja mogućeg bunta (“2012 ustaće sirotinja, poslije hljeba i igara, čekaće ih giljotina onih što ih povedoše...”), odnosno degeneracije revolucije u bonapartističku strahovladu (staljinizam), također je više nego shvatljiv.
Nažalost, stihovi ostatka numera uzetih u obzir u ovoj analizi, sve to demantuju. Na to već ukazuje tužbalica za “ocem anarhizma”, Mihailom Bakunjinom. Za Avdića, marksistička “bagra” piša gdje se Bakunjin “umivo”, u “izvor”, koji je (neka mi čitaoci oproste na eventualnoj krivoj interpretaciji), nesumnjivo, simbol čistoće slobodarskih ideja. Ponovo je razumljiv autorov strah od “svake budale”, koja citira Marksa i najavljuje “pad kapitalizma”, dok je “izliven u temelje fašizma” (globalni idiotizam na ljevici je, uistinu, više nego zabrinjavajući fenomen današnjice, što Avdić, mora se priznati, dobro primjećuje u numeri ‘La Džigeracion’). Ali Avdićeva poruka je nešto sasvim drugo od zabrinutosti zbog Žižekovih akademskih akrobacija, ili zbog pogubljenog i tragično dezinformisanog Chomskog. On brine daleko površniju brigu.
Bakunjin se ne nosi na majicama “malo što ga ne znaju, a više što je ružan”. Drugim riječima, nije tako lijep i profitabilan kao Marks, koji ga je “jebo opet”!
“I da se razumijemo Bakunjine, ne govori ti anarhista! Kad bi mog’o uzeti keš na tebi, uzeo bih, ali sumnjam! Zato, između marksističkih smradova i kapitalističkih svinja, uzeću pare od ovih drugih, prvi su ionako samo njihove sponzoruše, iliti keš-pičke Bakunjine”, iskreno nam priznaje Graha, proglašavajući (generalno) “marksisičke smradove” licemjerima, za razliku od “kapitalističkih svinja”, koje su, valjda, barem dosljedne u svojoj gnusnosti kada je u pitanju “keš”.
Ne ulazeći u Avdićev ukus kada je u pitanju muška ljepota (tj. logiku prema kojoj lik bradatog Marksa bolje prodaje majice i knjige od lika bradatog Bakunjina), moramo zaključiti da je autor, kada je u pitanju odnos dvojice prvaka ljevice 19. stoljeća, prilično slabo obaviješten.
Bakunjin i Jevreji
Avdić, tako, sasvim sigurno, nije čuo za Bakunjinov spis “Polemika protiv Jevreja” u kojem je Marksa optužio da je “Jevrej i okružen gomilom... špekulatnskih Jevreja”. U istom djelu, Bakunjin zaključuje da je “Cijeli jevrejski svijet, koji čini jedinstvenu eksploatatorsku sektu, narod krvopija, vrsta organskog destruktivnog kolektivnog parazita...” Uprkos ovakvim šovinističkim i malograđanskim ispadima (koje bi, bez problema, potpisao i Hitler), Bakunjin je usvojio Marksovu “Kritiku političke ekonomije”, te je, prema tome, i sam bio marksist, odnosno, prema Avdiću, “smrad”, “sponzoruša” i “keš pička”.
Zadržimo se, za trenutak, mimo Bakunjina, kod ovih Avdićevih primjedbi. Avdić priznaje kako bi uzeo “keš” na Bakunjinu. On je, dakle, bolno iskren, za razliku od nekih tamo ljevičara koji se, eto, bune protiv kapitalizma, ali im nije mrsko ponešto zaraditi na Marksu ili Bakunjinu, koji su, u svoje vrijeme, valjda, preživljavali fotosintezom.
Jevrejin Marks i nejevrejin Engels (ni on, uzgred, unatoč ljepoti, nije završio na majici) su, ustvari, svojevremeno, pisali: “Ljudi prave svoju sopstvenu istoriju, ali ne po svojoj volji, ne pod okolnostima koje su neposredno zatekli, koje su sami izabrali, nego pod okolnostima, koje su date i nasljeđene. Tradicija svih mrtvih generacija pritiskuje kao mora mozak živih.” (K. Marx - F. Engels, Izabrana dela I, str. 224).
Niko dakle, ne snosi krivicu jer je rođen i prinuđen živjeti u skladu sa pravilima sistema proizvodnih odnosa, koje nazivamo kapitalizmom. U tom sistemu radnik prodaje svoju radnu snagu kapitalisti. Njegov društveni položaj je takav da radi za drugoga. Je li i on, ako ima marksistička ubjeđenja ili je član sindikata (i zaposlen je) kapitalistička “keš pička”? Ili su to, možda, neki mladi anarhistički idealisti, koji će zaraditi novac za svoju organizaciju tako što će prodati knjigu ili majicu sa Bakunjinovim likom? Otkuda, zaista, to užasavanje “kešom”? Zar pravo na pobunu imaju samo ljudi koji bi živjeli u pećini, bijednoj straćari ili kanalizaciji i prosili za koru hljeba i vodu? Teško da se Bakunjin zalagao za takvo nešto.
Avdić, s druge strane, pjeva da pošteno uzima novac od “kapitalističkih svinja”. To bi bilo tačno jedino ako bismo “kapitalističkim svinjama” nazivali Avdićevu proletersku publiku u malim ljevičarskim okupljalištima, a koja kupuje karte za njegove nastupe. Itekako je razumljivo Avdićevo zgražavanje nad eksploatacijom lika Che Guevare u pjesmi “Neka, neka” (“Sanjao sam Che Guevara, tezgu sprema, meni kaže: ‘Hajde kupi, jeftino je, pamuk pravi, ne gužva se’.”), ali, opet ostaje nejasno da li zgražavanje zaslužuje neki pijačar, koji uzme “keš” na majici, ili Avdićeva publika, koja kupuje njegovu muzičko-poetsku kritiku iste pojave?
Metoda radikalne desnice
Kako bilo, Avdićeva “iskrena” naklonost “kapitalističkim svinjama” se, svjesno ili nesvjesno, kontinuirano nastavlja kroz cijeli album. Pjesma “Revolucionarna lava” nam govori o misterioznoj ličnosti (očigledno ljevičarskih ubjeđenja), koja “izlazi iz komunističkog kondoma u koji je penetrirao nacionalistički ud”: “Ja sam član, ja sam aktivista, lice iz spotova, lice sa TV-a, načitan i moralan, ja sam čovjek za svaki dan. Od mene strahuju portali, plaše ih moji komentari, ja pozivamna ulicu, prosječne studente i đake. Oni lošiji me ne jebu, dobri se ne blamiraju, ostaju mi ovi osrednji, da s njima liječim svoju apstinenciju. Ja ukazujem na kriminal i korupciju, od septembra do juna, a onda Tunis, Egipat, tučepi, non-stop akcija izmori čovjeka.” Sve i da se radi (a ne radi se) o kritici korumpiranog i diskreditovanog NGO sektora, način Avdićeve kritike je više nego skandalozan i zabrinjavajući. Proglašavenje bilo kakvog otpora sistemu djelom “osrednjih ljudi” jeste metoda radikalne desnice. Ne, nije riječ samo o desničarskim kritikama pokreta “Occupy Wall Street”.
Avdićevo banalno biologiziranje otpora, to jest njegovo izjednačavanje sa nečijim individualnim seksualnim hendikepom, frustracijama ili navikama, je gotovo potpuno identično načinu na koji je ekstremno desničarski pokret “Srbska akcija” nastojao diskreditovati blokadu Filozofskog fakulteta u Beogradu. Uz to što su lažno proglašavani lošim, propalim i osrednjim ljevičarskim studenatima, blokaderi su optuživani da su “razvratni bednici” i “crvene profuknjače”, koji orgijaju po “srbskim fakultetima”! Isto je tako vrlo neprijatno iznenađujuće Avdićevo ‘brojanje zalogaja’ lijevim aktivistima (da li je odlazak na godišnji odmor zločin?), koje je u svemu jednako najprostačkijim malograđanskim napadima na proteste podrške “Occupy Wall Streetu”, održanih u Sarajevu.
Uprkos, “razlikovanju” Mein Kampfa i Kapitala, ta razlika za Avdića, kao da, u cijelosti, iščezava u numeri “Demokratija”, koja počinje kao kritika kapitalizma, ali završava stihovima: “Istina je samo jedna, boli nas kurac za nesretne i jadne, istina je samo jedna, boli nas kurac za ponižene i slabe, Smrt fašizmu, Sieg Heil, Smrt fašizmu, Sieg Heill... jen’, dva, drei, vier...”
Stereotipi o južnjacima
Za Avdića su, dakle, ljevica i (ekstremna) desnica, jedno te isto. Pa ipak, kao što je najavio u tugovanci za Bakunjinom, od te “istosti” ipak više simpatizira “kapitalističke svinje”, odnosno desnicu. Možda je to zbog toga što popularni pjesnik i performer Avdić problem “kapitalizma u razularenom obliku” poima na jednak način kao što proslavljeni reditelj Emir Kusturica “razumije” i “tumači” negativne manifestacije kapitalističke globalizacije? Razlika postoji. Dok Kusturica ‘antiglobalistički’ drži stranu Dodiku i njegovom cionističkom lobiju, Avdić je očigledni ‘antikapitalistički’ fan Angele Merkel.
To je valjda najjasnije iskazano u numeri “Katalonija, Sparta, Galicija” u kojoj se susrećemo sa personifikacijama španske, grčke i romske nacije: Rodrigom Penerom, Konstantinom Kakisom i anonimnim “Ciganom”. Rodrigo pjeva o tome da “dok su španskim nebom bombarderi žurili da isporuče demokratiju bagri u Bagdadu, bilo je i para, jeftinog hašiša, igralo se pjevalo, na koridi divljalo, al’ nema više keša, ne da nam ga Angela, Merkelica stara, tjera nas da radimo za mašine stare, a mi smo djeca ponosna, djeca osvajača, pokrstili smo pola svijeta, satrali Maje, Inke, neće nas niko natrag u fabrike.” Merkelica nije ojadila samo “lijene” Špance, već i “lijene” Grke. Oštećeni Konstantin također žali za vremenima igre i pjesme: “Hoće nas da radimo za mašine stare, a mi smo djeca ponosna Sparte i Aleksandra. Spalili smo sve, od Makedonije do Azije, bilo nas je 300 protiv čitave Perzije, neće nas niko natrag u fabrike, neka im došljačka kopilad rade.”
Na stranu sada šovensko-malograđanska predrasuda o lijenim južnjacima, na stranu i činjenica da se Grčka zaduživala, kako bi održavala potrošnju uvozne, mahom njemačke robe, na stranu i to da demonstranti u Madridu, Barceloni i Atini demonstriraju ne da ne bi radili, već zbog masovnog otpuštanja, privatizacija i drakonskog rezanja plaća. Na stranu sve to. Avdić je cjelokupan španski narod - u liku stereotipiziranog Rodriga - poistovjetio sa konkvistadorima i inkvizitorima iz 15. stoljeća, a Grke, kroz Konstantina, opisao kao ‘spaljivače’ svega od Makedonije do Azije iz 4. stoljeća p.n.e. Španac je plesao dok je Irak gorio, a Grk bi cijelu planetu zapalio kao Grčku, samo da ostane neradnik. I jedan i drugi žele da za njih rade imigrantski robovi, o čijem “kurcu”, pjeva Avdić u “Bog je koncept”, danas ovisi njemačka “rasa”. Zanimljivo shvatanje političke ekonomije. Povrh svega se pojavljuje “Ciganin”, koji Grka i Španca proklinje da na “njegovoj pjesmi uzimaju keš”, dok njegovoj djeci daju “milostinju”. “Dabogda vam sinovi moji zetovi bili, a moje kćeri potomke rađale.”, Ciganinova je kletva kojom Avdić završava numeru. Izuzev što opet imamo posla sa problematikom ‘uzimanja keša’, čini se da Grk i Španac ne samo da su ljenčuge koje su zavrijedile njemačku kaznu, već su i kradljivci romske muzike, te će na njih - jer su rasisti - pasti ‘kletva’ miješanja sa Romima. Stereotipi su kažnjeni stereotipom. Nije li ovaj tekst uvreda za svakog Grka ili Španca čiji otac ili majka, već jesu Romi? Kako ćemo riješiti njihovo uzimanje ‘keša’ na romskoj muzici? I pored nekoliko dobrih zapažanja…
Šta je, zapravo, popularni Graha, u konačnici, htio poručiti? Teško da se radi o pukom problematiziranju uzimanja keša prilikom sviranja neke od nacionalnih muzika, a pod uslovom da ne pripadate naciji čiju muziku izvodite. Pa ipak, ili se radi o tome, ili je, zapravo riječ o sublimaciji najnižeg taloga malograđanskih predrasuda, naklapanja i prtljanja, koje su zapakovane u crveno, zapečaćene provokativnim naslovom, a zatim predstavljene kao alternativa? Tekst “Mein Kapital”, u tom iščitavanju - i pored nekoliko dobrih zapažanja (kao što je licemjerstvo ‘ljevičarske’ akademije) - ne bi bio ništa drugo do lažna kritika kapitalizma, koja, kroz širok spektar malograđanskih shvatanja društva, okončava u banalnoj nacionalističkoj stereotipizaciji čitavih naroda.
Istini za volju, Damir Avdić je pjesnik, pisac, gitarist i performer, a ne istoričar, sociolog, ekonomist ili analitičar. Njemu se, dakle, ne može zamjeriti jer određenu materiju nedovoljno poznaje ili uopšte ne zna. Pa ipak, “Mein Kapitalom” je odaslana određena politička poruka, koja je, prema shvatanju autora ove kolumne, vrlo problematična, ako ne i vrlo opasna. Ali, ko zna? Možda je sve to ipak umjetnički izričaj, koji je daleko od shvatanja i poimanja nekoga ko nije pjesnik, pisac, gitarist i performer. Možda se radi o sveopštoj konfuziji bez trunke malicioznosti? Možda je to zbilja tako. No, neke stvari su se, ipak, morale raščistiti i postaviti na svoje mjesto.
-----------------------------------------------------------
Damir Avdić za decu i marksiste Ovaj tekst je nepozvani odgovor na kolumnu Vuka Bačanovića, tj. na njegovu interpretaciju stihova Damira Avdića. S obzirom na to da je autor stihova moj poznanik, a da Bačanovića ne poznajem lično, složiću se jednoglasno sa vama da ova istorijska činjenica utiče na moje pisanje. Ipak, uprkos tome, trudiću se koliko je god to moguće da se koristim argumentima i logikom. Na početku, da kažem da nemam nameru da se bavim tezama: ko su ili šta su levica i desnica danas i kakve su njihove relacije sa kapitalizmom, pogotovo ne u kontekstu rock pesama. Pokušaću da ukažem na probleme interpretativnog pisanja o stihovima i konkretno na nedoslednosti Bačanovićeve analize. Pa da krenemo Piše: Gregor Bulc, e-Novine
Svaka interpretacija je, naravno, legitimna. Bačanovićeva interpretacija stihova Damira Avdića sa albuma Mein Kapital je, naravno, isto tako legitimna. To i jeste lepota i problem interpretacije: sve je moguće.
Ali ipak, Bačanoviću prvo malo, a zatim mnogo zameram na ovoj konkretnoj interpretaciji. Zašto? Ukratko, brzopleta je i daleko od toga da bi mogla da bude rezultat neke dublje istorijsko-materijalističke analize. Ali hajdemo redom.
Malo mu zameram što analizira stihove sa ovog albuma, a nije uradio domaći zadatak i prošao celi opus, da bi bolje razumeo širi kontekst i (neke) često upotrebljivane teme i postupke Avdićevog stvaralaštva, čime bi (možda) njegovi argumenti dobili na težini. I tu težinu bi, analizirajući na način kako to već radi, sigurno našao i u Avdićevim prošlim izdanjima. Naime, teze slične ovima koje je predočio Bačanović, imao sam prilike prvi put da čujem pre nekoliko godina od mladog slovenačkog intelektualca koji je analizirao prvi roman te prvi i drugi album Damira Avdića (doduše, samo u razgovoru uz pivce).
Bačanoviću zameram mnogo na nečemu drugom. Bačanović analizira stihove kao “političke poruke” i to radi, navodno, sa marksističke ili makar neodređene levičarske, čini se marksofiličarske pozicije. Na taj način, po mom mišljenju, pravi četiri greške.
Prva greška je u tome da stihove razume kao doslovne političke poruke. Svaki stih, pesma, film, slika itd. mogu se, svakako, interpretirati politički i kroz njihovu interpretaciju može se tražiti političko značenje – uprkos intenciji autora. “Kako čitati Paju Patka” Mattelarta i Dorfmana i kritike ove knjige su fantastični primer. Ali imenovati ove stihove kao “političke poruke zadnjeg Avdićevog albuma, počevši od samoga naslova, pa do tekstova pjesama” i tretirati ih kao takve, pitanje je diskurzivnog žanra i tu je Bačanović, po mom mišljenju, već na samom početku krenuo da guta jabuke misleći da su kruške.
Druga Bačanovićeva greška je ta što se bavi samo sadržajem pesama, a ne i njihovom formom, strukturom, jukstapozicijama, kompleksnim i mnogobrojnim fiktivnim likovima u tim pesmama, kao i osnovnim postupcima Avdićevoga pisanja. Da ne govorimo o tome da su tekstovi sastavni deo rock pesama koje, naravno, podrazumevaju i muziku, koja itekako ima udela (koliko god to bilo komplikovano za interpretaciju) u tome kako slušaoci razumeju te tekstove.
Treća greška je identifikacija autora Avdića sa likovima iz njegovih pesama. Ne samo da je teško odrediti ko su ti likovi u njegovim pesmama, već i to šta ko govori i kad. Izjednačavanje Avdića sa glavnim protagonistom/ima njegovih pesama je, po mom mišljenju, sasvim pogrešno.
Četrvta greška proizlazi iz prethodno pomenutih. Naime, ako hoćeš da analiziraš i interpretiraš bilo koji tekst popularne kulture, uključujući i stihove rock pesama, a da pri tom gajiš sklonost marksističkoj interpretaciji, pretpostavljam da je istorijsko-materijalistička analiza za to neophodna. Drugim rečima, problem je što Bačanović, kao i mnogi drugi studiozni levičarski interpretatori poruka u popularnoj kulturi, ne ide svojom analizom dalje od razine teksta tj. od doslovnog značenja samih reči. Konkretni politički, ekonomski, društveni i kulturni uslovi koji su kontekstualizirali stvaralaštvo autora Avdića ni u jednom trenutku nisu pomenuti kao referentne tačke analize. Najveća ironija je zapravo u tome da Bačanović bez činjenica o Avdićevom životu i stvaralaštvu, do kojih je mogao da dođe, ali se za taj postupak nije odlučio, Avdića nameće javnosti kao potencijalnog “trubadura desnice”, glasnika antisemitzma, evrocentrizma, imperijalizma i neokapitalizma.
Ovakvim tekstocentrizmom i bukvalnim shvatanjem Avdićevih stihova, umesto da razdvoji fiktivnog protagonistu od autora, Bačanović ih neobjašnjivim manevrom spaja.
Međutim, problem je u tome što se ovde ne radi samo o poistovećivanju dve ličnosti. Naime, ispušta se iz vida da Avdić piše fantastično ambivalentnim jezikom. U njegovim romanima (čiji se pojedini delovi baziraju na tekstovima pesama; ili obrnuto) lako se može uočiti kako se bez ikakovog upozorenja često menjaju narativne pozicije. Teško je naći lik u romanu koji ustvari izgovara ono što čitaš, kao što je i teško uočiti razliku između monologa, dijaloga i deskripcije pisca. Sama se naracija fragmentira tako da zapravo dolazi do izrastanja mnobrojnih “pisaca” iz jednog. Kao čitalac zapravo nikad ne možeš da budeš siguran da li se radi o jednom naratoru ili, pak, o mnoštvu pisaca koji pišu iz različitih perspektiva. Isto to se dešava i sa Avdićevim stihovima: pozicija sa koje govori nikad nije kristalno jasna. I mislim da Avdiću to odgovara. Takav je makar moj utisak (i verujem još mnogih).
Sa druge strane, to ne znači da ga svi moraju čitati i slušati na isti način. Avdić je “popularan” (kao što to kaže Bačanović) među različitim ljudima, stao je na žulj svakojakim mitolozima i ideolozima i upravo zato ga je vrlo teško definisati i spakovati u određenu fioku.
Zbog svega toga, ne možemo se zadovoljiti, po mom mišljenju, vrlo ograničenim, “političkim” analizama sadržaja Avdićevih stihova. Ali ipak, ukoliko ostanemo samo na razini analize stihova, ne uključujući u nju performanse koji itekako igraju veliku ulogu u radu Damira Avdića, trebalo bi najpre da proverimo sa koliko se to lica, sudbina, pozicija, mitova, ideja, ideo- i mitologija “Avdić” identifikuje? Zar nije već na prvi pogled jasno da upotrebljava način izražavanja koji ne predstavlja nikakav direktan politički program jednog govornika sa pozornice, već zapravo kolaž svakojakih ideja, stavova i emocija velikog broja ljudi: jadnih, napaćenih, zlobnih, jakih, bogatih, dekintiranih, religioznih, seksističkih, rasističkih, nacionalističkih, zaljubljenih, ostavljenih, dekadentnih, asketskih itd. A sve se to sliva u shizofrenični besni urlik i šapat nemoći koji odražavaju prirodu vremena i društva u kome živimo, mnogo više nego što je to slučaj sa većinom umetničkih radova koje poznajem.
Izvesno je da Avdić, u realnom životu, ne može zastupati sve stavove i zauzimati pozicije svih svojih likova. Kao pisac on jako često koristi inverznu identifikaciju. Naime, autor redova (stihova ili pasusa u romanu) govori u prvom licu, što ne znači nužno da je on ta osoba, koja zastupa ili se protivi takvim stavovima. Možda je Bačanović trebalo da, na primer, prvo čuje “Imam dvadeset i dvije” sa prošlog albuma, gde je ovaj postupak (ako već to nije Avdićeva opšta strategija) evidentan. Što se tiče muzičara sa ovih prostora, takav postupak su upotrebljavali i Strelnikoff, “najpopularnije” na pesmi Bitchcraft, dok su Laibachoslovci taj isti postupak nazvali nadidentifikacijom. Nije u stvari ni važno, niti treba Avdića porediti sa Laibachom “u najboljim godinama” niti sa drugima, jer su se vremenski i političko-ekonomski promenili i uslovi i kontekst.
Kakva politička opredeljenja i koje ideologije su Damiru Avdiću, kao osobi od krvi i mesa bitni ne znam, niti znam da li je njegova intencija bila da bude nečiji “trubadur” koji nas obasipa eksplicitinim političkim porukama. Da me to interesuje, kao što očigledno interesuje Bačanovića, uradio bih intervju s njim i postavio mu nekoliko pitanja o njegovom odnosu prema određenim grupama ljudi, filozofima i političkim idejama, o formi njegovih romana i pesama, kao i o raznim likovima koji se u njima pojavljuju. A pre svega pokušao bih da razumem koji strukturni odnosi određuju kontekst u kome živi i stvara Damir Avdić. Što se tiče interpretacije, svako može da je artikuliše onako kako hoće. Kladim se da možemo naći najmanje dvadeset studenata koji bi analizirajući Avdićeve tekstove zaključili da su, na primer, zapravo jugonostalgični ili da se bolja parodija Bakunjina u rock muzici neće još dugo čuti.
P. S.Iz današnje perspektive, mnogi tekstovi filozofa 18, 19. i prve polovine 20. veka mogu se čitati kao rasistički, uključujući, na primer, Hegelove, Kantove i Adornove. Argument da je Bakunjin loš politički izbor za lika iz Avdićeve pesme zbog toga što je Bakunjin napisao i antisemitske pasuse ima isto toliko smisla koliko i argument da se iz istih razloga moraju odbaciti radovi navedenih autora, a bogami i Marksov opus zbog njegovih ponekad rasističkih zapažanja o Rusima, Indijcima i, da, Jevrejima.
Madonna u potpunosti iskorišćava nastup na nedeljnom Super Bowlu ubrzavanjem izdavanja prvog singla s nastupajućeg albuma "MDNA"
"Give Me All Your Luvin'" uključuje Nicki Minaj i M.I.A., a napisala ju je Madonna u saradnji s Michaelom Solviegom i Michaelom Tordjmanom. Spot za pesmu fudbalske je tematike kako bi se slagao s nastupom na Super Bowlu, a premijerno će biti prikazan ovog četvrtka na Američkom Idolu.
Multimedijalni umetnik, autor i strip crtač, pisac, kantautor i songwriter, Vladimir Nedeljković aka Zontag, obradovaće svoje pristalice ovih dana izlaskom novog EP izdanja, prvog u seriji od nekoliko za koje je već pripremljen i urađen materijal, naziva “Zontag Februar 2012″ Izvor: TimeMachineMusic
Kroz četiri numere Zontag jezdi predelima acoustic/acid sfera na svoj originalan način spajajući 70-te godine sa sadašnjim trenutkom. Neponovljivo, ubedljivo i nadasve neodoljivo izdanje.
Prvo dugovi iz prošlih nastavaka. Kad sam tugovao za
vremenima u kojima sam bio popularan obećao sam vam snimak sa dočeka Nove
godine na kome sam ja bio voditelj i pjevač. Sarajevski muzičari su ubijedili
te godine gradske vlasti da sami mogu organizovati muziku na Trgu ispred
Pozorišta Izvor: Radio Sarajevo
Mada nije najavljen, naš dobri prijatelj Halid koji je
pjevao u obližnjem objektu, potpuno besplatno došao je da nam pomogne i uveliča
priredbu. Oni koji ne vjeruju da sam bio omiljen i popularan neka pogledaju
ovaj snimak!
Jack White otkrio je svoj novi solo singl "Love Interruption"
Bivši šef The White Stripesa singl će objaviti idućeg utorka, kao najavu debitantskog solo albuma "Blunderbuss" koji će se na tržištu pojaviti 23. aprila.
Album je White najavio kao "album koji dosad nisam mogao da izdam": - Odgađao sam izdavanje pod svojim imenom koliko sam mogao, ali ove pesme mogu biti samo tako izdate. Napisane su od početka i imaju veze samo i isključivo s mojim izražajem, moje vlastite boje na mojem vlastitom platnu.
Album izlazi gotovo tačno godinu dana nakon objavljivanja razlaza The White Stripesa.
Za samo tri dana prodato je oko 6500 ulaznica za koncert benda Metallica na Ušću, osmog maja
Najveće interesovanje vlada za fan pit za koji je ostalo još jako malo ulaznica u prodaji. Sudeći prema brzini kupovine karata za fan pit, sasvim je moguće da ih do srede više neće biti. Veliki broj ulaznica kupljen je u zemljama regiona, Rumuniji, Bugarskoj, Makedoniji. Ulaznice za koncert benda Metallica prodaju se od petka, 27. januara po sledećim cenama: parter 3300 dinara, fan pit 4400 dinara, tribine sedenje 5500 dinara.
Ulaznice mogu da se kupe na sledećim prodajnim mestima: Beogradska arena, Bilet centar Beograda, Eventim prodajna mesta, Gigstix, Ušće Shopping centar. Internet prodaja na: www.arenabeograd.com, www.eventim.rs, www.tickets.rs, www.gigstix.com . Broj ulaznica biće ograničen na 25.000, a ulaznice za beogradski koncert najjeftinije su u Evropi!
Bio sam u izbjeglištvu kao, vjerovatno, i 80 posto ljudi iz BiH Autor: H.Prolić/Dnevni Avaz
Uobičajenu januarsku letargiju na muzičkoj sceni regiona prodrmao je Zoster objavljivanjem dugonajavljivanog albuma "Imači kada". Iza neobičnog naziva ovog nosača zvuka krije se 11 pjesama urađenih u maniru koji do sada nije bio tipičan za popularni mostarski bend. Ispostavilo se, međutim, da je taj žanrovski zaokret bio pun pogodak, jer se, stopljen sa specifičnim stihovima frontmena i pjevača Marija Knezovića, mnogima dopao.
Prvi čovjek najpoznatijeg hercegovačkog sastava na početku razgovora konstatirao je, također, kako su reakcije na "Imače kada" više nego dobre.
- Ljudima se album, zaista, sviđa, barem sudeći prema onome što sam vidio na internetu, od raznih komentara do recenzija. Uskoro ćemo "Imače kada" objaviti i u fizičkoj formi, na CD-u, ali u nekom malom tiražu.
Spot predstavlja omaž Joci Jovanoviću, a nastao je kao rezultat saradnje članova ove perspektivne grupe s njim
Poslednji singl s debi albuma popularnog beogradskog benda Zemlja gruva pod nazivom "U opasnosti" dobio je svoj spot. Kadrovi iz videoklipa uzeti su iz filma Jovana Joce Jovanovića "Mlad i zdrav kao ruža", čije je prikazivanje punih 40 godina zabranjivano.
Spot predstavlja omaž Jovanoviću, a nastao je kao rezultat saradnje članova ove perspektivne grupe s njim. Pesma je svim članovima benda posebno draga. - Ova pesma nastala je kao kolektivno autorsko delo. Prvobitno je napisana na engleskom jeziku, a na nagovor prijatelja, prepevali smo pesmu na naš jezik tako da je celi bend učestvovao u njenom pisanju - istakla je Zoe Kidah, glavni vokal benda.
Mladi bjelovarski trio pod imenom Finska je objavio svoj prvi EP "Perverted Lollipops"
Na njemu se nalaze četiri instrumentalne numere u stilu eksperimentalnog rocka. EP je snimljen u "Kramasonik" studiju a producirao ga je Hrvoje Nikšić.
Članovi benda su: Davor Stojan (The Frost, Oldwitch,Undeify) Miran Kapelac (Tzara, Project: Genova) Bojan Gatalica (Tzara, Project: Genova)
Niški žestoki rockeri i dalje promovišu svoj povratnički album "Buđenje" (2011, Slušaj najglasnije) s koga su realizovali novi video spot za naslovnu kompoziciju
Radi se o singlu "Buđenje" koji je deo novog materijala snimljenog krajem godine u Zemunskom studiju "Barewired", a inače je jedan od nosilaca nove kompilacije muzičkog časopisa Nocturne (dec.-jan.), stoji u službenom saopštenju iz tabora benda.
"Here's Little Richard" - debitantski album žive legende rock and rolla Little Richarda slavi svoj jubilarni 55. rođendan
Album će tim povodom doživeti slavljeničko reizdanje, a na tržište u proširenom jednostrukom CD i digitalnom obliku ponovo stiže 17. aprila, putem kuće The Concord Group koja u svom posedu drži Specialty Records, originalnog izdavača albuma.
Slavni pop muzičar Brajan Feri stao je po drugi put pred oltar 4. januara i to sa trideset i sedam godina mlađom izabranicom Amandom Šepard, koja je najpre bila u vezi sa njegovim sinom Autor: Jelena Kulović
Nakon dve godine zabavljanja nekadašnji pevač poznate grupe Roxy Music, a danas čuveni kantautor, Britanac Brajan Feri (66), 4. januara je razmenio bračne zavete sa skoro četiri decenije mlađom izabranicom Amandom Šepard (29) u luksuznom karipskom izletištu Amanijara na ostrvima Turks i Kaikos. Intimno venčanje je bilo mala porodična proslava, bez poznatih zvanica i medija, a dok je mlada blistala u jednostavnoj i elegantnoj Lanvin venčanici, mladoženja je izabrao tamno odelo Anderson&Sheppard.
Rokenrol hol slavnih i muzej u Klivlendu će 12. aprila otvoriti izložbu „Grateful Dead: The Long, Strange Trip“, i fanovi će moći da je pogledaju do decembra
Sama izložba o grupi Grateful Dead će biti deo događaja planiranih za nedelju kada se u Hol slavnih dodaju novi članovi. Poznata grupa je obeležila jedan deo američke muzičke istorije i inspirisala brojne bendove i autore. Grateful Dead je nastala 1965. godine, a prestala je sa radom 1995. kada je njihov pevač Džeri Garsija umro od srčanog udara u 53. godini života.
Američko – britanski duo The Kills objavili su video za svoju pesmu "The Last Goodbye" koji je režirala britanska glumica i režiserka Samantha Morton
The Kills su oduvek bili izuzetno vizualno orijentiran bend. Jamie Hince i Alison Mosshart oduvek su nastojali da stave naglasak na svoje video spotove i omote albuma kao odraz promena raspoloženja i dinamike unutar benda, tako da fanovi nisu iznenađeni ovom saradnjom.
Kao dodatak videu objavljen je i video o nastajanju istog.
Motörhead objavljuje limitirani paket koji će biti must-have za svakog pravog fana benda
"Motör-Bag" će moći da se nabavi on-line, a dostupno će biti 4.000 kopija. U paketu su dva dvostruka vinila sa live snimcima koje su dostupne samo u ovom izdanju, torbica, backstage propusnica…
Crosby & Nash, Yoko Ono, Debbie Harry, Devo, Willie Nelson, Jackson Browne, Tom Morello, Michael Moore, Thievery Corporation, Immortal Technique, Joan Baez i mnogi drugi će se naći na zvaničnoj muzičkoj kompilaciji pokreta Occuupy!
Učesnici protesta na Wall Streetu album su simbolično krstili "Occupy This Album", a on će uskoro objaviti datum izlaska. Cilj ove kompilacije iza koje stoji muzičar Jayson Samel je da prikupi novčana sredstva kojim bi se isfinansirao pokret. U centru pokreta očekuju između milion i dva miliona dolara pomoći.
Muzički festival The Big Snow održaće se na Kopaoniku od 23. do 30. marta. Tokom sedam dana, kako su organizatori najavili, nastupaće preko sto svetskih i regionalnih izvođača urbane muzike, koji će biti raspoređeni na deset bina
Za sada je poznato da će Kopaonik posetiti Basement Jaxx, DJ Fresh, Ms Dynamite, Freestylers, Modestep, Judge Jules, Eddy Tample Morris i Micky Slim, dok će od izvođača iz regiona nastupati Darkwood Dub, Rambo Amadeus, Disciplin A Kitchme, Deca loših muzičara, Eyesburn, Vrooom i mnogi drugi. Pored noćne zabave najavljene su dnevne apre-ski žurke, te atraktivan sportski program u kome će učestvovati svetski ski i snoubord takmičari i rekreativci.
Noel Gallagher je nagovestio da bi mogao odustati od uloge frontmena u svom solo projektu i postati samo gitarista: - Mislio sam da mi se nimalo neće svideti da budem frontmen i da će ljudi više očekivati. Koliko god mi nedostajalo to da budem u bendu kao što je bio Oasis, kompromis bi bio prevelik. Možda ću biti jednog dana opet samo gitarista u bendu
Noel otkriva da ga je zapravo supruga Sara MacDonald ohrabrivala da krene u solo karijeru: - Imao sam puno vremena da razmišljam o tome što da radim i isprva sam mislio da neću raditi ništa. I bilo je fenomenalno - sve dok me tadašnja devojka, sadašnja supruga, nakon 11 meseci nije upitala čime mislim da se bavim. Rekao sam da bih možda mogao da da snimim album, a ona je predložila da počnem već sledećeg dana. Eto kakve su žene! Ili prigovaraju "Nikad nisi tu!" ili se žale "Po cele dane si tu i ništa ne radiš!".
23. januara je objavljeno da je Noel Gallagher ovogodišnji dobitnik nagrade Godlike Genius. Svečana dodela nagrada zakazana je za 29. februar u čuvenom londonskom klubu i pozorištu Brixton Academy. Povodom nagrade, Gallagher je izjavio: - Zahvalio bih se NME-u na ovako velikoj nagradi. O ovome sam sanjao otkako sam navršio 43 godine. Prihvatam da jesam genije, poput samog Boga.
Alen Islamović se vratio sa skijanja na francuskim Alpima gde je sa suprugom i ćerkama proveo deset dana i na visini od 3.600 metara završio autobiografsku knjigu „Moje doline sećanja” Izvor: Blic
- Imali smo odlično društvo na skijanju. U velikom petosobnom apartmanu u centru mesta „Les 2 Alpes” smestili smo se sa još tri porodice. Svi naši prijatelji su odlični skijaši, tako da niko ne zaostaje po stazama niti se gubi. Večeri smo provodili igrajući karte, uz vrhunska francuska vina i sireve, a iz našeg apartmana se često širio miris dobrog pasulja na bihaćkom suvom mesu - živopisno priča Alen.
Britanski indie – rock bend Artic Monkeys objavili su novi spot za pesmu "You And I", na kojoj su udružili snage s gitaristom i producentom Richardom Hawleyem
Pesma se nalazi na B strani njihovog singla "Black Treacle", a video prikazuje momke u studiju tokom snimanja hvaljenog albuma "Suck It And See" i vožnju oldtimerima.
Ekipa iz Sheefilda trenutno se spremaju na američku turneju, gde će nastupati kao predgrupa Black Keysima.
Tokom gostovanja u radijskoj emisiji Cowhead Show, frontmen grupe AC/DC Brajan Džonson izjavio je kako uskoro planiraju da uđu u studio i snime novi album
Naime, snimanje planiraju za kraj godine iako je jedan od članova benda bolestan pa bi jedino njegov oporavak mogao uticati na datum početka njihova snimanja.
Iako nije hteo da otkrije o kome se radi, dodao je kako je dotični muzičar sve bolje pa bi uskoro trebao da ozdravi. Poslednji album bend je izdao 2008. godine pod nazivom "Black Ice".
Ako vam je promaklo: Zoran Žmirić, novinar i pisac te basista u grupama Laufer, Grad i Grč, napisao je zanimljivu knjigu "Riječke rock himne" kao još jedan pogled na znameniti Ri-rock
"Riječke rock himne" (KUD Baklje, 2011.) knjiga je o nastanku najboljih pesama riječkog rocka od 1979. do 2009. godine. Kroz nekoliko stotina intervjua, autor rekonstruiše nastanak 60 pesama koje su u zadnje tri decenije "proizveli" muzičari kultne riječke rock scene, istovremeno donoseći biografije njenih najznačajnijih kreativaca kao i priče o poreklu imena riječkih sastava.
Na više od 400 stranica, bogato ilustrovanih sa 180 fotografija, knjiga otkriva kako su nastale ključne pesme koje su obeležile Ri-rock, kao i niz zanimljivih priča poput - koja pesma govori o ženskom a koja o muškom samozadovoljavanju, kako je jedan od najboljih domaćih rock vokala u bend ušao jedva prošavši audiciju, od kuda potiče inspiracija za maštovita imena riječkih bendova itd.
Od 100 imena na "Power 100" listi koju je objavio magazin "Billboard" samo šest i ne tako zavidnih mesta zauzimaju muzičari, ostalih 89 imena su uglavnom direktori i menadžeri za koje verovatno nikada niste čuli Izvor: Mondo
Poznati američki magazin je prvi put objavio ovu listu, a na samom vrhu je Ajrvin Azof, ime koje vam verovatno ništa ne znači, ali on je predsednik kompanije "Live Nation", najveće svetske promoterske, koncertne i menadžment firme i definitivno najmoćnija osoba u muzičkoj industriji.
Sastav The Cranberries objavio je prvi spot i singl sa predstojećeg, povratničkog albuma
Izdanje "Roses" u prodaji će biti 27. feburara i prvi je album benda od 2001. godine. "Roses" je šesti studijski album The Cranberries, a producirao ga je Stephen Street.
Album je sniman u maju prošle godine u Torontu i Londonu. Bend je već na svom sajtu ponudio pesmu "Show Me The Way" koju možete da preuzmete besplatno.
knjiga ''Hrvatski punk i novi val 1976-1987''
-
Knjiga ''Hrvatski punk i novi val 1976-1987'' je prva i jedina kompletna
studija o fenomenu hrvatskog punka i novog vala '70-tih i '80-tih. Knjiga
ima oko ...
Ansambel VITTA 1995 Ko citre zazvene
-
Debilna world muzika u izvedbi otrgnutih Slovenaca, interesantna kaseta
za sakupljače i kolekcionare i nostalgičare (ovo je dodato samo jer mi se
svidja ...
D.J. & the Wootchyak - Dog Machine
-
Melodični al brzi hardcore punk bend iz Pule, dobro poznat širom zemlje na
račun zavidnog broja odsviranih koncerata i festivala. Postoje od 2008.a do
do d...
ALLA PUGACHOVA 1983 Kak trevožen eto put 2
-
Još malo dobre svirke ove (tada) gospojice a danas veoma lepe žene. ALLA
PUGACHOVA 1983 Kak trevozen eto put 2 Написано под: Некатегоризовано
PHANTASMAGORIA
-
PHANTASMAGORIA
VIDEO SNIMKE
1. Better World
2. Isolated
3. Intervju
4. I wanna Be Your Dog
5. Burn
6. Intervju
7. Land Of Fantasy
8. Dark Age
9. ...
JANOSI ENSEMBLE RHAPSODY
-
01 Torok hadi indulo - Gyimesi csango magyar lakodalmi mars - Avasi roman
tanc - Palatkai magyar lakodalmi mars
02 Jaj de huncut a neme...
Nenad Antanasijevic - intervju
-
Nije tajna da prva dva albuma Pilota jako volim. Tako sam jednog zaludnog
dana na poslu lutao internetom i naleteo na stranice bubnjara Pilota na
prva dva...
PROTOTYPE - "doors of perception"
-
Prvi demo/album mladog Županjskog thrash'n'heavy metal benda. / autorskih
stvari i jedna obrada ("seek and destroy" - metallica) . 36 minuta
napucanog ...
22.02.2012.
-
FILM:
Father and Daughter (2000)
Director: Michael Dudok de Wit
A father says goodbye to his young daughter and leaves. As the wide Dutch
landscapes live...
Pršute: Dobrodošli u četrdesete
-
*Pršuta je delicija koju dobijamo od kapitalnijih primeraka svinjskog roda,
a za koju, kažu, treba imati znanja, sreću, ali i povoljne klimatske i
fizičko...
Helikopter: Biografija
-
Album pred vama je u stvari, i poetski ali i sudbinski jedna prilično
mračna i surova epopeja, gotovo jezivo lično i iskreno izražena polomljena
emocija u ...
San
-
Srce mi noćas puno: Zeleno jutro, puca proplanak, pogled čist, umiven,
sterilan. Plastično crveni krov potleuše u belo oličene. I ptice koje se ne
glase. I...
Пре 3 недеље
Ljetno Kino big band & Vlada Divljan - Vodim te na more
Ivan Stanimirović Rizinger rođen je 16. 08. 1967. godine u Kruševcu. Završio je Višu novinarsku školu Jugoslovenskog instituta za novinarstvo 1989. godine u klasi profesora Mileta Nedeljkovića. Iste godine postaje muzički saradnik Radio Kruševca i novinar nedeljnika "Pobeda". Od 1990. do 1995. piše i za RTV Reviju u kojoj je objavio preko 100 intervjua i prikaza najznačajnijih srpskih rok grupa - Eva Braun, Goblini, Džukele, Ritam Nereda, Atheist Rap, Blues Trio, Osvajači, Baal, Sunshine, Ništa Ali Logopedi, Direktori, Babe, Deca Loših Muzičara, Dža Ili Bu, Van Gogh, Instant Karma, Revolveri, Oružjem Protivu Otmičara... Na Radio Kruševcu radio preko 20 različitih autorskih emisija od kojih su najznačajnije "Alter Rock Ego" (više od 600 četvorosatnih emisija o novoj ex YU rock sceni) i "Glavni Rock Potok" (više od 200 emisija o svetskim aktuelnim izdanjima). Autor i dva "Alter Rock Ego Festivala" (1993. i 1997. godine) kroz koja su prodefilovala neka od najznačajnijih srpskih indie imena - Bjesovi, Trula Koalicija, Klinički Mrtav, Scarps, Zvoncekova Bilježnica, Oslobodioci, Six Pack, Električni Pilići, Definite Choice, Zontag... U Reviji "Pobeda" punih 10 godina objavljivao, svake nedelje, intervjue sa poznatim rock imenima u rubrici "Licem u lice", od 1990. do 2001. - Milan Mladenović, Dino Dvornik, Željko Bebek, Bajaga, Cane, Gile, Koja, Đule, Zijo, Bruno Langer, Čutura, Saša Lošić, Bora Čorba, Margita, Davor Lukas, Rambo Amadeus, Nele Karajlić... Od 1991. prvi reporter Televizije Kruševac, kasnije i autor serijala "Rock Radijator" i "Rockovnik", a za vreme bombardovanja i tvorac svakonoćnih minijatura "Laku noć Srbijo, svuda si". Od 1988. do 1990. član čuvene glumačke trupe "Teatar Za" sa kojom je, u režiji Milovana Ćetkovića odigrao predstave "Galeb" i "Marat Sad". Objavio tri zbirke poezije "Navlačenje" (1994, Bagdala), "Rasterman" (2005, Kreativna radionica) i "Plavokoza zmija" (2006, Kreativna radionica). Kao pesnik zastupljen u antologiji "Kruševačka rozeta" Ljubiše Đidića (1995, Bagdala) kao najmlađi pesnik. Od 1992. do 1994. pisao za "Vreme zabave" urednika Petra Lukovića, poznat po serijalu "Dobri bendovi Vojvodine". Selektor "Župinog rock maratona" iz 1994., najvećeg i najpotpunijeg festivala koji je tokom '90-tih održan u Srbiji i na kome je za 12 sati sviralo 50-tak najznačajnijih bluz i rock imena tog vremena. U istom periodu sa Zoranom Gilićem autor kruševačke "Rockoteke" u Domu omladine, koja je afirmisala neke od najznačajnijih tamošnjih lokalnih muzičkih snaga - Slobodna Wožnja, Retromind, Daltones, Helikopter... U periodu od 1994. do 1996. bio je muzički urednik beogradske izdavačke kuće "Take It Or Leave It Records" i objavio albume grupa - Kerber,Instant Karma, Šaht, Minstrel, Scarps, Fucktor 02, Daltones... Od 1995. do 2000. frontmen i tekstopisac alternativnog rock benda Le Svraka Bizarre sa kojim je snimio dva albuma - "Planeta Somanija - II svet" (1997, Music Yuser) i "Rusalje" (2000, ST). Zastupljen u enciklopedijama "Ko je ko u Srbiji" kao rok novinar 1996/1997., kao i u knjigama Duška Antonića i Danila Štrpca "Yu 100, Najbolji Albumi YU Rok i Pop Muzike" (1997.) i "Top press" Dragutina Karla Minića (1998.). Pisao za niški "Pressing", "Magazin plus", "Identitet", "Yu rock magazin", "Pop rock". Od 2002. do 2010. izvršni urednik kruševačkog nedeljnika "Grad", kao i magazina "Sex Shock", "Bumerang" i "Fenomeni". U isto vreme radio autorske emisije na lokalnim radio stanicama Rubin, FIMS i OK.
Od jula 2012. do aprila 2013. glavni i odgovorni urednik regionalne Radio televizije Kruševac. Facebook Tweeter YouTube MySpace
