1. 12. 2010.

Andrija: Ne zove se nikako

Iza potpuno obeshrabrujućeg naslova nalazi se jedan od najoriginalnijih primjeraka BiH alternativnog rocka koji je dovoljno suvremen da bi u nekim sretnijim okolnostima mogao parirati i razvikanim američkim 'tvrđim' bandovima
Glas.ba

Treći zvanični nosač zvuka livanjski bend Andrija je po prvi puta u karijeri radio koncentrirano i staloženo bez ikakvih pritisaka i ovisnosti o vremenskoj ograničenosti u studiju, te su ga u prvom izdanju objavili kao free-download pošto nisu dobili nikakav odgovor od diskografskih etiketa kojima su ga nudili. Kažu, objavili su ga za Internet kojem se ne zna vlasnik. U drugoj mogućnosti je da album bude objavljen za Slušaj najglasnije kao opipljivi materijal. S one promotivne strane, Andrija je i dalje zadržao svoj status imena članova pod pseudonimima, a ovdje je pokazao izniman talent za utjelovljenje cijelog niza različitih žanrova od post-punka i noisea do math-rocka i eksperimentalnog zvuka.

O pjesmama Andrije na ovom albumu moglo bi se nadugačko govoriti; dio njih je poznat i veoma dobro koncertno razigran u posljednjih nekoliko godina, tekstualno su maštovito metaforizirane, upečatljivo otpjevane, odsvirane su besprijekorno i ne bije ih uzalud glas da su jedan od tehnički najpotkovanijih bandova BiH. Uostalom, prethodna dva albuma 'Zar i ti sine bildaš?' (2007) i 'Tri albuma' (2009), oba objavljena za Slušaj najglasnije, snimili su takoreći iz prvog 'šusa' za samo pet provedenih dana u studiju.
Glazba je ekperimentalni splet noise-rocka, funka i indie/ math-rocka u kompleksnom aranžmanu gdje je završnica izvedena u neobičnom industrial/nu-metal stilu. Fluidno se giba s nivoa na nivo, ima svoj tok i plovi iznimo maštovitim gitarskim opservacijama.

Ovo je alternativa u svim pravcima. Originalno, duhovito, žestoko, melodično, eksperimentalno, inovantno, kreativno... Na ovim prostorima nema benda kao što je Andrija. Raritet.

Нема коментара: